nedjelja, 12. svibnja 2013.

Brak – društveni konstrukt ili prirodna institucija

Iako se za konzervativce (koji se drže teorije prirodnog prava) kaže da se protive "istospolnim brakovima" oni se zapravo ne protive takvim brakovima nego smatraju da uopće ne postoji nešto poput "istospolnog braka". 

Argumenti progresivaca pretpostavljaju da se istospolne zajednice mogu u principu stvarno smatrati "brakom", a jedino pitanje je trebamo li takve "brakove" i pravno prepoznati. Zbog toga možemo često čuti da konzervativci ne smiju nametati moral, a to konkretno znači da država ne smije odrediti da je brak zajednica muškarca i žene.

Prema teoriji prirodnog prava, brak je prirodna institucija. To znači da ima svoju prirodu, esenciju, baš poput euklidskih trokuta; a to znači da je brak nešto što ne možemo promijeniti pravnom definicijom, baš kao što ne možemo odlučiti da pitagorin poučak više ne vrijedi za prave trokute. Osim toga, prema teoriji prirodnog prava, s obzirom na prirodu ili esenciju braka, radi se o heteroseksualnoj instituciji. Progresivci se naravno ne slažu sa takvim razumijevanjem braka i smatraju da ne smije utjecati na ono što zakon kaže o braku. Ali kada inzistiraju da brak može biti što god odredimo, i to opravdavaju "neutralnošću", onda očito nisu neutralni jer pretvaraju brak u socijalni konstrukt.

Ali nije mi cilj pisati o teoriji prirodnog prava (bilo klasičnoj bilo modernoj) i tome kako one dolaze do institucije koju nazivamo brak...

***

Kako uvjeriti ljude da inženjeri koji pronalaze nove načine vađenja nafte istodobno ne pronalaze nepresušne izvore novih "prava" kojima možemo pokretati naše društvo, kao što naftom pokrećemo industriju. Stalno čitamo o "pravima", ne možemo se ne začuditi gdje su se do sada skrivala – stvarno živimo u zlatno doba, svaki dan nas progresivci obavijeste o novom pravu.

Kako uvjeriti nekog da bi brak trebali promatrati kao prirodnu vrstu, a ne kao socijalno konstruiranu? Pretpostavimo podjelu razmišljanja između braka kao prirodne vrste i braka kao institucionalno određene vrste, što bi to točno značilo;

Prema institucionalnom stavu, moramo reći kako ljudi u većini drugih kultura nisu u braku jer nemaju ista društveno određena prava i odgovornosti. To bi značilo da su, iz perspektive amerikanca, u braku tek onda kada nauče engleski. S druge strane, prema stavu prirodne vrste, ljudi u različitim kulturama su u istoj vrsti odnosa, ali mogu krivo shvatiti što je i što nije dio odnosa.

U različitim kulturama se ne prihvaćaju automatski obrazovne kvalifikacije iz drugih kultura. Primjerice ako ste obrazovani za liječnika u Francuskoj to ne znači da ste medicinski obrazovani u SAD-u, a ako bi bili obrazovani u 5. stoljeću u Francuskoj to ne bi značilo da ste u istoj razini i kao netko tko je obrazovan u 21. stoljeću u Francuskoj (zamislite doktora koji putuje kroz vrijeme iz 5. stoljeća). Ali o braku ne razmišljamo na taj način, ne postoji takva lista kvalifikacija. Vjenčati se u Indiji je dovoljno da budete vjenčani i u Francuskoj.

Osim toga, pretpostavite da se netko doselio u vaše susjedstvo i odbija se brinuti o svojoj ženi (odnosno nekome koga tako naziva). Možete mu reći "Tvoja je dužnost kao muža da se brineš o njoj", ali prema institucionalnom stavu, on može odgovoriti "Ne, nije. Bila bi moja dužnost da sam u braku prema pravilima ovog društva, ali prema pravilima moje izvorne domovine brak ne uključuje takve obveze."

Ako smatrate da je brak socijalni konstrukt onda ne možete zagovarati "istospolni brak" nego samo istospolni brak*. Prihvaćate razmišljanje kako se brak uništava, i zatim zamjenjuje nečim sličnim, odnosno brakom*; prijašnji brak je nešto što je uključivalo suprotne spolove. Kada zamijenite brak sa brakom*, ne možete reći da su vaši roditelji u braku* nego da su u braku, jer brak* je jedini odnos koji je postao moguć nakon revizije. Štoviše, čak i dopustiti svojim roditeljima da ostanu u braku je problematično jer je brak nepravedna institucija sa opresivnim pravilima. Dakle država treba raspustiti taj brak, te im prepustiti opciju da uđu u brak*.

Radi se o poprilično čudnom razmišljanju. Ili se barem meni tako čini.

***

Suvremeni ljevičari su, iako ih se ponekad optužuju za relativizam, moralisti. Moralisti sa zadatkom da oblikuju politički i društveni život, a to znači i život pojedinca. Oni ne negiraju da postoje moralne istine, jedna od njih je da je "brak" zajednica dvoje (ili više) ljudi bez obzira na spol, ili da je svaka odluka suprotna njihovim vrijednostima diskriminacija, ili da su svi koji se ne slažu sa njima zatucani primitivci, ili ...

Iako mnogi mlađi ljudi niti ne prepoznaju da nekritički prihvaćaju određene pretpostavke o ljudskoj prirodi - ljevičarske pretpostavke koje imaju podjednaki status kao i pretpostavke kolektivnog vlasništvo nad sredstvima proizvodnje, svejedno situacija nije izgubljena i može se preokrenuti.

Brak nesumnjivo doživljava probleme, ali reformatorski pokret ipak može dovesti do očuvanja osnovnih definicija braka i obnoviti zdravu i vitalnu bračnu kulturu u Hrvatskoj. (Naravno, razvoj događaja može dovesti i do toga da se brak ukine, barem kao pravna kategorija, i zamijeni nečim drugačijim - nekom vrstom seksualno-romantičnog partnerstva - što ćemo nazvati brakom.)


PS

Sve navedeno je rezultat donekle nasumičnog razmišljanja o nekim pitanjima, nije zamišljeno kao rigorozna argumentacija (bez mana, ili sa kojom je nemoguće ne slagati se) nego, hm, nasumična razmišljanja.

Ako nekog zanima što konzervativci misle o braku onda će morati čitati ljude koji se time profesionalno bave, ne ovakve postove.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana