nedjelja, 5. svibnja 2013.

Nije Bog praznina, nego Bog cijele stvari

Nedavna potvrda Higgsova predviđanja se opravdano slavi kao inspirativna priča o znanosti – nagrada za intelektualno predanje i znanstveno junaštvo predanog međunarodnog tima stručnjaka koji su na tome radili godinama.

Higgsov bozon je nazvan "božjom česticom" što nije razveselilo mnoge fizičare, uključujući Higgsa, i Kraussa koji u nedavnom članku daje, možda nenamjerno, novi obrat u priči oko "božje čestice", napisao je: "Ljudska bića, sa svojim izuzetnim alatima i svojim izuzetnim mozgovima, su možda upravo poduzeli veliki korak prema zamijeni metafizičke spekulacije empirijski provjerljivim znanjem. Higgsova česta je sada relevantnije od Boga." Krauss očito nije napravio taj korak jer je njegova izjava, daleko od toga da je znanstvena, još jedna metafizička spekulacija – mješavina oholosti i neadekvatnog poimanja Boga.

Na što Krauss misli kada kaže "relevantnija od Boga?" Relevantna za što? Jasno je kako je Higgsova čestica relevantnija od Boga za pitanje kako svemir radi. Ali ne i za pitanje zašto postoji svemir u kojem se možemo baviti fizikom čestica. Motor s unutarnjim izgaranjem je relevantniji od Henrya Forda za pitanje kako auto radi, ali ne i za pitanje zašto uopće postoji auto. Miješanje mehanizma i/ili zakona s jedne strane, i agenta s druge strane, kao što to Krauss čini, je kategorijska pogreška koju je lagano počiniti kada ignorirate metafiziku.

Čini se kako Krauss nije svjestan da njegovo poimanje Boga ne bi prihvatio niti jedan inteligentni monoteist. Njegov "Bog" je zapravo "Bog praznina", nešto poput "Ne razumijem, pa je onda Bog to napravio". Zbog toga Krauss, poput Dawkinsa i Hawkinga, smatra da se Bog natječe sa znanošću. Ali to je podjednako pogrešno kao i mišljenje da se objašnjenje forda (auta) kao nečega što je osmislio i dizajnirao Henry Ford natječe sa objašnjenjem auta preko mehanike i zakona. Bog nije "Bog praznina", on je Bog cijele stvari.

Doista, vjerovanje u inteligentnog Stvoritelja je uvjerilo velike pionire, Galilea, Keplera, Newtona, Clerka Maxwella, Babbagea i mnoge druge da je znanost nešto što je moguće. C.S. Lewis je to opisao ovako: "Ljudi su postali znanstvenici zato što su očekivali zakone u prirodi, a očekivali su zakone u prirodi jer su vjerovali u zakonodavca."

Nobelovac Melvin Calvin prepoznaje korijene moderne znanosti u uvjerenju
"da svemirom upravlja jedini Bog, svemir nije proizvod hireva mnogih bogova, gdje svaki od njih upravlja svojom pokrajnom prema svojim zakonima. Monoteistički stav se čini kao povijesni temelj za modernu znanost."
Bez obzira na to, Krauss smatra kako Higgsov bozon "dovodi znanost sve bliže odbacivanju potrebe za bilo kakvim nadnaravnim blesavim manevriranjima sve do početka svemira". Međutim, čak ni Newton nije smatrao kako njegovo otkriće zakona gravitacije znači protjerivanja Boga. Naprotiv, Newton je motiviran svojim veličanstvenim otkrićem odlučio napisati briljanti rad Principia Mathematica, izrazivši nadu kako će uvjeriti misleće ljude da vjeruju u Boga.

Što je Newton više shvaćao matematičke strukture svemira, to se više divio stvaralačkom geniju Boga - a ne manje. Očito je svima, osim namjerno slijepima, da što više shvaćamo inženjerstvo, to se više možemo diviti genijalnosti Rollsa i Roycea, a ne manje. A što više znamo o Higsovu bozonu...?

Osim toga, odbaciti Boga opisujući njegovu aktivnost kao "nadnaravno (blesavo) manevriranje" nije najmudriji pristup za nekoga tko, čini se misli, ako sam ga dobro shvatio, kako je Higsovo poslje "ništa" iz kojega svemir (kontradiktorno) stvara samoga sebe putem "nesvrhovitog kvantnog podrigivanja". Naravno (blesavo) manevriranje?

Također, takva redukcionistička analiza ne pomaže nam pri značenju svega toga, baš kao što nam ne bi pomogla niti analiza u terminima čestica boja u shvaćanju stropa Sikstinske kapele – da ni ne spominjemo apsurdnu ideju kako su čestice boje uopće stvorile sliku. Analiza čestica boje može pomoći da stvorimo novu boju, ali ne i novu sliku.

Ako je svemir, kao što Krauss navodi, u konačnici proizvod nesvrhovitog kvantnog podriga, onda to vrijedi i za nas i naše umove. Time nam Krauss, prekrasnom ironijom, daje dobar razlog da sumnjamo u pouzdanost naših ljudskih kognitivnih sposobnosti, a time i sumnju u valjanost bilo kojeg koncepta, vjerovanja ili argumenta koji je njihov proizvod; uključujući Higsov bozon, ateizam, i naravno, manevriranja. Upravo je Kraussov ateizam u ratu sa znanošću – ne Bog. Filozof Ludwig Wittgenstein istaknuo je kako značenje sustava nećemo pronaći unutar sustava. Značenje svemira ćemo pronaći tamo gdje su ga pronašli i Newton i Clerk Maxwell: u Bogu. Dakle što možemo reći o Higsovu bozonu? Jednostavno ovo: Bog ga je stvorio, Higs predvidio, a Cern pronašao. Opravdano slavimo posljednje dvoje - a što sa prvim?

Maxwellov odgovor je nad vratima najslavnijeg laboratorija fizike u svijetu: Cavendish u Cambridgeu: "The works of the Lord are great, sought out by those who have pleasure in them."

Autor je John C. Lennox, profesor matematike na Oxfordu (i filozof znanosti, Green Templeton College, Oxford).

PS

Lennox je poznat i po svojim debatama, možete ih pronaći na youtubu ovdje.

Jedan stariji post o otkriću Higgsa; Isusovci i "Božja čestica". Ukoliko Vas zanima više o čestici, možete poslušati intervju sa fizičarem Stephen Barr on Quantum Physics, Religion, & the God Particle (audio). 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana