ponedjeljak, 13. svibnja 2013.

Zašto jednostavno ne "privatizirati" brak?

Bitno pitanje u "raspravama" oko "istospolnih brakova" je zašto bi se država uopće uplitala u brak. (Naravno, to pitanje vrijedi općenito za instituciju braka, ali u zadnje vrijeme se "rasprave" o braku najšešće pokreću zbog pitanja "istospolnih brakova", ili neke slične revizije.)  

Kao što objašnjavaju u radu [What is Marriage?" Sherif Girgis, Robert P. George, Ryan T. Anderson]; Zašto država ne postavlja uvjete za naša svakodnevna prijateljstva? Zašto se ne bavi zanemarivanjem ili izdajom naših prijatelja? Zašto nema građanskih ceremonija kojim formiramo prijateljstvo, ili nekih pravnih prepreka da ga prekinemo? Jednostavno zato što prijateljstvo ne utječe na političko dobro na način koji bi opravdao pravnu regulativu.

Nasuprot tome, brakovi su stvar javnog interesa, i kao što primjeri gotovo svih kultura svjedoče – korisno ih je prepoznati i regulirati. Društvo ovisi o snažnim obiteljima, kako bi proizvele ono što društvo ne može samo: poštene, pristojne ljude koji će postati razumno savjesni građani koji se pridržavaju zakona. Prilikom odrastanja, djeca imaju koristi zbog ljubavi i brige koju iskazuju i majka i otac, te koristi od predanja i isključive ljubavi koje roditelji međusobno iskazuju.

Iako neki libertarijanci predlažu da "privatiziramo" brak, pobornici ograničene vlasti moraju prepoznati da bi privatizacija braka dovela do katastrofe za ograničenu vladu. U nedostatku kulture braka, obitelji često ne uspijevaju formirati, ili postići i održati stabilnost. Povećanjem udjela odsutnih očeva i vanbračnih rođenja, razvijaju se socijalne patalogije. Posljedica toga je porast vladinih troškova na različite socijalne usluge. Istraživanje skandinavskih država podupire zaključak kako propadanjem bračne kulture raste državna potrošnja. Prema studiji Brookings Instituta, 229 milijardi dolara socijalnih izdataka u razdoblju od 1970. do 1996. se može pripisati raspadu bračne kulture i svim posljedicama koje dolaze s time.  

Drugim riječima, naše opravdanje podržavanja nekog koncepta braka, i naše opravdanje za vjerovanje kako je tradicionalno shvaćanje braka ispravno, je isto; duboka povezanost između braka i djece. Prekinite tu povezanost, i postaje puno teže vidjeti zašto bi država imala ikakvog interesa u braku.

***

Naravno, navedeno neće spriječiti progresivce da žrtvuju brak na oltaru jednakosti; ali u srži svakog društva je unija muškarca, žene i zajednice. Kao što objašnjava Scruton; Promijeniti tu povijesnu normu znači uvesti veliku promjenu. Malo je vjerojatno da će ljudi samo tako tako prihvatiti odbacivanje norme o kojoj su ovisila društva kroz zabilježenu povijest.

Jedan odgovor na razvoj situacije je jednostavno reći da Država može definirati brak kako želi, može dati zakonske privilegije kojim god parovima želi, ali da to nema utjecaja na stvarnost, koja je stvar metafizike, ne konvencija. Prema takvom razmišljanju, brak je sakrament, a država ga ne može niti stvoriti niti uništiti; dakle ništa se nije promijenilo novim pravnim uređenjem.

Razumljiv je takav odgovor, ali je također i kratkovidan. U našem sekularnom društvu Država je silom preuzela mnoge od funkcija religije. Osim toga, ne morate smatrati da je brak sakrament i zavjet pred Bogom kako bi prihvatili tradicionalni stav. U svakom društvu brak je smatran vezom između muškarca i žene u kojoj cijelo društvo ima interesa. Brak je način na koji započinju obitelji, a obaveze koje preuzimaju partneri ima dalekosežnije posljedice od samog ugovora između njih.

Tako je bilo u Rimskom pravu, koje je smatralo brak građanskom vezom, ali nije bilo nimalo nalik ugovoru o kohabitaciji. Kao što je jasno iz latinskog imena, matrimonium, cilj je bilo majčinstvo i obitelj; a muž i žena se nisu samo obvezali prema zajedničkom životu; radilo se o egzistencijalnom izboru, prijelaz iz jednog u drugo stanje.

Promatranja antropologa potvrđuju značaj takvih "obreda prijelaza". U plemenskim društvima, ljudi ulaze u novo stanje kroz brak. Čitavo pleme je uključeno u validaciji veze između muža i žene, a vjenčanje je ceremonijalno prepoznavanje da su partneri predani ne samo međusobno, nego i prema potomstvu svoje zajednice, i budućnosti plemena. Evolucijski psiholog može čak reći kako je ritualni naglasak spolne razlike adaptacija, potreba grupe koja je dublja od kulture.

Naravno, više ne živimo u plemenima, stara adaptacija se mora sada adaptirati na nove uvijete. Međutim, čak i za nas, brak je primarni način na koji se socijalni kapital prenosi kroz generacije. Čak i za nas, brak određuje put odricanja i predanosti. Čak i za nas, odgajanje djece i priprema za obiteljski život leže u središtu bračne veze. To ne znači da se samo plodni parovi trebaju vjenčati, to znači da je brak izgrađen oko norme prema kojoj mjerimo svoje nedostatke.

Uklonite tu normu i institucija će sigurno doživjeti propadanje. Više se neće raditi o vezi između generacija kojoj je cilj odgajanje djece, nego o ugovoru o kohabitaciji, privremenom kakvi već i jesu takvi dogovori. Do sada smo prihvaćali ideju da Država može podržavati brakovi i osiguravati ih kroz pravne privilegije; prihvatili smo da Država može iskoristiti zakon da bi očuvala određenu verziju judeo-kršćanskog poimanja bračnih zavjeta.

Naši zakoni protiv incesta, bigamije i dječjih brakova, odražavaju naše uvjerenje da brak, definiran od strane Države, trebamo suditi prema nekim drugim i višim standardima. Ali ako brak promijenimo u ugovor između partnera u kojem buduće generacije nemaju svoj glas, ti zakoni gube svoje temeljno opravdanje.

Mislim da veliki broj ljudi tako osjeća i misli, iako možda to ne bi izrazili tim riječima. Unatoč promjenama u društvu, uvijek smo imali negdje u podsvijesti da veza između muža i žene, poput veze između roditelja i djeteta, ima moralnu prirodu koja nadilazi sferu ugovora.

***

Trebamo biti zabrinuti zbog plitke argumentacije koja dominira političkom raspravom, kao da je ideja jednakosti dovoljna da razriješi svako pitanje koje se bavi dugoročnom sudbinom društva.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana