Filozof Grayling u Guardianu zapisuje;
Nakon Reformacije u 16. stoljeću, Ignacije Loyola je osnovao Isusovačku družbu kao vojsku obrane protiv napada na Jedinu Istinsku Crkvu. Isusovci su vidjeli kako su reformatoru učeni i inteligentni; prevodili su Bibliju, poticali laike da ju čitaju, i kada su laici to učinili mogli su vidjeti kako su doktrine i prakse Rimske Crkve hrpa gluposti. Isusovci su trebali biti vojska vrlo pametnih propagandista, vještih u retorici i argumentima, podučenih da odgovaraju na reformatore, nije ih zanimala istina nego katolička tendenciozna verzija iste.
Navedeno bi trebalo biti povijesni
primjer religioznih predrasuda koje blokiraju istinu odnosno
znanstvenu istinu. Kakvi god da su Graylingovi filozofski dosezi, kao
povjesničar znanosti ranog modernog doba je nula. Moji zemljaci
imaju neku vrstu slijepog straha i prezira prema isusovcima koji se
vuku stoljećima, a čini se kako gospodin Grayling dijeli ovaj
iracionalni strah zbog kojeg ignorira povijesne činjenice kako bi
napadao "crne redovnike", kako ih englezi prezirno
nazivaju.
Svatko tko zna nešto o evoluciji
znanosti od kasnog šesnaestog kroz sedamnaesto u osamnaesto
stoljeće zna da daleko od negiranja, blokiranja ili nekog drugog
načina ometanja ove evolucije; Isusovci i Isusovački obrazovani
znanstvenici su dali značajan i ključan doprinos. Nije baš poruka
koju Grayling pokušava prenijeti, i koju različiti ljudi žele
vjerovati.
Neću dati kompletnu povijest
Isusovačkog doprinosa znanosti u tom periodu; naše dosadašnje,
daleko od kompletnog, znanje o tome već zauzima nekoliko knjiga, ali
ću spomenuti neke bitne stvari.
Počet ćemo sa Claviusom koji je
odgovoran za širenje novih matematičkih znanosti u školskim i
sveučilišnim kurikulumima katoličkih zemalja Europe u 17.
stoljeću. Graylingova Engleska je u reformi školstva zaostajala sto
godina, za to možemo okriviti i njihovu mržnju prema svemu što je
povezano sa Isusovcima. Isusovački znanstvenici, posebno Mateo Ricci
i Johann Adam Schall von Bell, prenijeli su tada "moderne"
europske matematičke znanosti, uključujući heliocentrizam, u Kinu
i ostatak Azije. Lembo i Grienberger, vodeći članovi Claviusova
matematičkog instituta na Collegio Romanou, Isusovačkom
sveučilištu, dali su nužnu potvrdu Galileovih teleskopskih
otkrića. Riciolli, Grimaldi, Scheiner, Kircher i Grassi su dali
značajan doprinos razvoju nove astronomije u 17. stoljeću; Grimaldi
je također dao važni doprinos teorije optike. Grégoire de
Saint-Vincent je dao važan doprinos razvoju infinitezimalnog računa,
a Giovanni Girolamo Saccheri je imao važnu ulogu u povijesti
neeuklidske geometrije. Svi nabrojani su isusovački znanstvenici.
Pierrre Gassendi je modernizirao grčki
atomizam, teoriju koja je bila bitna za prijelaz sa aristotelijanske
na modernu znanost; također je bio prvi astronom koji je promatrao
tranzit merkura, ključno promatranje za znanstveno dokazivanje
heliocentrizma. Marin Mersenne je bio, zajedno sa Kircherom, jedan od
ključnih sakupljača i distributera znanstvenih informacija među
učenjacima prije nego što su postojali znanstveni časopisi;
posebno je propagirao Galileovu mehaniku i pomogao je njezinu
priznavanju među dopisnicima. Također je utemeljio znanost akustike
i dao je značajan doprinos analizi. Descartes je bio jedan od
osnivača moderne geometrijske optike, suizumitelj analitičke
geometrije i otkrivač zakona inercije. Giovanni Domenico Cassini je
bio najveći opservacijski astronom 17. stoljeća koji je također
osnovao obiteljsku dinastiju koja je revolucionalizirala astronomiju,
geodetiku i kartografiju u 17. i 18. stoljeću. Svi navedeni su
obrazovani kao znanstvenici kod Isusovaca.
U 17. stoljeću Isusovačke škole i
fakultetu su imali najbolje znanstvene kurikulume, učitelje i
udžbenike; zapravo su ti udžbenici bili toliko dobro da su ih
koristili i na protestantskim školama i fakultetima.
Daleko od toga da su bili prepreka
znanstvenoj istini kao što nas Grayling uvjerava, Isusovci su bili
najmoćnija sila njenog razvoja u 17. stoljeću.
Izvorni tekst; A.C. Grayling, the Jesuits and Prejudice.
PS
Radi se o (više nego) šturom
pregledu, ali kao što je spomenuti, potrebno je par knjiga da bi se
malo detaljnije opisali doprinosi. Isusovci su (do ukidanja) objavili
preko 6000 znanstvenih radova, od toga je trećina bila pionirskih
radova o elektricitetu. Bilo su daleko najveća znanstvena
organizacija na svijetu. (Još kad dodamo njihove doprinose
obrazovanju, misije u nove zemlje, prijenos znanja na Daleki Istok i
ostalo shvatimo da je malo teže popisat doprinose.)
Što se tiče Graylinga, ne znam što
zna ili ne zna o povijesti znanosti, ali ne sumnjam da bi nastavio sa
sličnim tekstovima baš da je i upoznat sa svime. Čovjek
jednostavno pati o "tematskog ludila", čim počne
komentirati temu religije "izgubi se".
Možda trebam spomenuti kako su nam
Isusovci dali i novog Papu. Mediji su napokon dobili "Crnog
Papu", ali vjerojatno nisu mislili na to.
