nedjelja, 17. ožujka 2013.

Grayling, Isusovci i istina

Filozof Grayling u Guardianu zapisuje;
Nakon Reformacije u 16. stoljeću, Ignacije Loyola je osnovao Isusovačku družbu kao vojsku obrane protiv napada na Jedinu Istinsku Crkvu. Isusovci su vidjeli kako su reformatoru učeni i inteligentni; prevodili su Bibliju, poticali laike da ju čitaju, i kada su laici to učinili mogli su vidjeti kako su doktrine i prakse Rimske Crkve hrpa gluposti. Isusovci su trebali biti vojska vrlo pametnih propagandista, vještih u retorici i argumentima, podučenih da odgovaraju na reformatore, nije ih zanimala istina nego katolička tendenciozna verzija iste.
Navedeno bi trebalo biti povijesni primjer religioznih predrasuda koje blokiraju istinu odnosno znanstvenu istinu. Kakvi god da su Graylingovi filozofski dosezi, kao povjesničar znanosti ranog modernog doba je nula. Moji zemljaci imaju neku vrstu slijepog straha i prezira prema isusovcima koji se vuku stoljećima, a čini se kako gospodin Grayling dijeli ovaj iracionalni strah zbog kojeg ignorira povijesne činjenice kako bi napadao "crne redovnike", kako ih englezi prezirno nazivaju.

Svatko tko zna nešto o evoluciji znanosti od kasnog šesnaestog kroz sedamnaesto u osamnaesto stoljeće zna da daleko od negiranja, blokiranja ili nekog drugog načina ometanja ove evolucije; Isusovci i Isusovački obrazovani znanstvenici su dali značajan i ključan doprinos. Nije baš poruka koju Grayling pokušava prenijeti, i koju različiti ljudi žele vjerovati.

Neću dati kompletnu povijest Isusovačkog doprinosa znanosti u tom periodu; naše dosadašnje, daleko od kompletnog, znanje o tome već zauzima nekoliko knjiga, ali ću spomenuti neke bitne stvari.

Počet ćemo sa Claviusom koji je odgovoran za širenje novih matematičkih znanosti u školskim i sveučilišnim kurikulumima katoličkih zemalja Europe u 17. stoljeću. Graylingova Engleska je u reformi školstva zaostajala sto godina, za to možemo okriviti i njihovu mržnju prema svemu što je povezano sa Isusovcima. Isusovački znanstvenici, posebno Mateo Ricci i Johann Adam Schall von Bell, prenijeli su tada "moderne" europske matematičke znanosti, uključujući heliocentrizam, u Kinu i ostatak Azije. Lembo i Grienberger, vodeći članovi Claviusova matematičkog instituta na Collegio Romanou, Isusovačkom sveučilištu, dali su nužnu potvrdu Galileovih teleskopskih otkrića. Riciolli, Grimaldi, Scheiner, Kircher i Grassi su dali značajan doprinos razvoju nove astronomije u 17. stoljeću; Grimaldi je također dao važni doprinos teorije optike. Grégoire de Saint-Vincent je dao važan doprinos razvoju infinitezimalnog računa, a Giovanni Girolamo Saccheri je imao važnu ulogu u povijesti neeuklidske geometrije. Svi nabrojani su isusovački znanstvenici.

Pierrre Gassendi je modernizirao grčki atomizam, teoriju koja je bila bitna za prijelaz sa aristotelijanske na modernu znanost; također je bio prvi astronom koji je promatrao tranzit merkura, ključno promatranje za znanstveno dokazivanje heliocentrizma. Marin Mersenne je bio, zajedno sa Kircherom, jedan od ključnih sakupljača i distributera znanstvenih informacija među učenjacima prije nego što su postojali znanstveni časopisi; posebno je propagirao Galileovu mehaniku i pomogao je njezinu priznavanju među dopisnicima. Također je utemeljio znanost akustike i dao je značajan doprinos analizi. Descartes je bio jedan od osnivača moderne geometrijske optike, suizumitelj analitičke geometrije i otkrivač zakona inercije. Giovanni Domenico Cassini je bio najveći opservacijski astronom 17. stoljeća koji je također osnovao obiteljsku dinastiju koja je revolucionalizirala astronomiju, geodetiku i kartografiju u 17. i 18. stoljeću. Svi navedeni su obrazovani kao znanstvenici kod Isusovaca.

U 17. stoljeću Isusovačke škole i fakultetu su imali najbolje znanstvene kurikulume, učitelje i udžbenike; zapravo su ti udžbenici bili toliko dobro da su ih koristili i na protestantskim školama i fakultetima.

Daleko od toga da su bili prepreka znanstvenoj istini kao što nas Grayling uvjerava, Isusovci su bili najmoćnija sila njenog razvoja u 17. stoljeću.


PS

Radi se o (više nego) šturom pregledu, ali kao što je spomenuti, potrebno je par knjiga da bi se malo detaljnije opisali doprinosi. Isusovci su (do ukidanja) objavili preko 6000 znanstvenih radova, od toga je trećina bila pionirskih radova o elektricitetu. Bilo su daleko najveća znanstvena organizacija na svijetu. (Još kad dodamo njihove doprinose obrazovanju, misije u nove zemlje, prijenos znanja na Daleki Istok i ostalo shvatimo da je malo teže popisat doprinose.)

Što se tiče Graylinga, ne znam što zna ili ne zna o povijesti znanosti, ali ne sumnjam da bi nastavio sa sličnim tekstovima baš da je i upoznat sa svime. Čovjek jednostavno pati o "tematskog ludila", čim počne komentirati temu religije "izgubi se".

Možda trebam spomenuti kako su nam Isusovci dali i novog Papu. Mediji su napokon dobili "Crnog Papu", ali vjerojatno nisu mislili na to.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove