Liberali naglašavaju vrijednost
raznolikosti, i za to postoji određeno opravdanje. Puno vrsta
raznolikosti je dobro; primjerice kulinarska, glazbena, ili
umjetnička raznolikost. Bioraznolikost je također dobra.
Raznolikost provjerljivih hipoteza je bitna za znanstveni napredak;
ali nijedna razumna osoba ne cijeni raznolikost samu po sebi.
Maksimalno raznoliko društvo bi uključivalo svodnike, kurve,
narkomane, pedofile, bankare, prodavače osiguranja, sportaše,
časne, slastičare, pekare... Shvaćate što želim reći. Zar
stvarno želite vrtić između striptiz bara i amaterskog
laboratorija za proizvodnju droge? Samo neke vrste raznolikosti su
vrijedne. Raznolikost koja je korisna pretpostavlja princip jedinstva
koji kontrolira raznolikost. Raznolikost treba balansirati
vrijednošću jedinstva – vrijednost koja zaslužuje naše
poštovanje.
Primjerice, možete cijeniti susjedstvu
u kojem postoji raznolikost restorana (turski, francuski, kineski...)
ali samo ako su dobri restorani. Raznolikost koja uključuje elitne
restorane, nehigijenske rupetine i otrovne slastičarnice nije
raznolikost koju ćete cijeniti. Raznolikost kvalitete nije
vrijednost. Može vam se sviđati fakultet koji nudi niz raznolikih
tečajeva, ali velika raznolikost sposobnosti predavača nije nešto
što želite. Raznolikost koju ne kontrolira konkurentna vrijednost
jedinstva dovodi do podijeljenosti. Zbog toga ne možete "slaviti
raznolikost" ukoliko niste spremni "slaviti jedinstvo".
Razna sveučilišta citiraju podatke o
zastupljenosti pojedinih skupina i traže otvaranje novih radnih
mjesta sa ciljem privlačenja kandidata kako bi popravili statistiku.
Ono čemu trebaju težiti je da profesori budu ujedinjeni u
izvrsnosti. Cilj bi trebao zaposliti najbolje ljude neovisno o rasi
ili spolu. Praćenje tog cilja možda hoće, možda neće, dovesti do
toga da određene manjine budu "podzstupljene" ili
"nadzastupljene", ali to su riječi koje trebamo koristi
oprezno. Zar bi trebale imati normativno značenje? Ukoliko su židovi
zastupljeni u omjeru u kojem su zastupljeni u općoj populaciji zašto
bi to bio dobar rezultat? Ako je zastupljenost neke skupine manja
nego u općoj populaciji zašto je to loš rezultat? Zašto
nekritički prihvatiti mentalitet kvota?
***
Gornji tekst napisan prema
razmišljanjima filozofa Vallicelle (Diversity and the Quota Mentality, Diversity and Divisiveness) iako spominje (američku)
akademiju, istu stvar možemo primijeniti za sve pozicije u društvu.
Ovih dana se spominju "ženske" kvote na izbornim listama,
prepustit ću nekom drugome da se pozabavi s tim pitanjem, ali
primijetio sam da se hns nedavno pohvalio kako ima tri ministrice, i
tu je hvaljenju bio kraj. Nisu objasnili, ili barem mediji nisu
prenijeli taj dio, što su te ministrice učinile, što ih razlikuje
od muškaraca, odnosno zašto je njihov spol bitan, što ta
informacija donosi prosječnom biraču, ili zašto do sada biračice
nisu birale samo žene.
Naravno, unutar iste stranke očekujemo
slična razmišljanja, ali valjda očekujemo i da će biti ujedinjeni
nekom kvalitetom, ako žene, ili muškarci, dobrovoljno ne žele
sudjelovati u politici koji je smisao postavljanja lošijih kandidata
samo zato da bi zadovoljili kvote. (Unatoč tome, nadam se kako će žene poslušati poziv na uključivanje u politiku, zamislite sreću hns-a kada bi se saborske klupe popunile ženama sa slike.)
 |
| Žene u politici - ljevičari ih obožavaju! |
Fenomen raznolikosti komentira: Thomas Sowell - Diversity.
Thomas Sowell Dismantles Feminism and Racialism in under 5 Minutes
Thomas Sowell Dismantles Feminism and Racialism in under 5 Minutes
***
Jedina vrsta raznolikosti
koju liberali zagovaraju je politički korektna raznolikost. Oni
zapravo nisu zainteresirani za raznolikost ili neslaganje ili
uljudnost. Oni preuzimaju te pojmove i koriste ih kako žele. Misle
kako posjeduju ove vrijednosti. Kao što piše Hanson (via mf).
Primjerice sveučilište može istaknuti svoju "bogatu raznolikost" naglašavajući svoje gay studente, studentice, arapske i korejske studente – unatoč tome što svi mogu dolaziti iz vrlo bogatih obitelji i sličnog podrijetla. Takva raznolikost je "kozmetička", može je se vidjeti okom – boja kože, spol i slično, nije unutarnja i temeljena na razlikama u političkoj ideologiji ili vrijednostima. Sveučilišta ne brinu što među njihovim studentima ima malo mormona, libertarijanaca, ili vojnih kadeta; ako studenti izgledaju raznoliko, ali imaju identična politička i socijalna mišljenja, za njih su raznoliki.
