srijeda, 6. ožujka 2013.

Kako je politička korektnost sredila Poljakovića

Čak i onima koji nikada prije nisu čuli za profesora Poljakovića, odnedavno je poznato, i zapravo je zahvaljujući trudu medija to jedino što je poznato o njemu, kako je "homofob". Nakon što je izrazio svoja razmišljanja oko moralnosti homoseksualnog čina, uslijedio je niz medijskih napada na njega. Vjerujem da je svatko od nas iz toga naučio lekciju – samo netko tko nema što izgubiti si može dopustiti raspravljati o takvim stvarima.  

Pretražujući internetom možete pronaći niz naslova i članaka koji govore o "šokantom" predavanju, "homofobiji, "mržnji" i "diskriminaciji". Takvi izrazi su potrebni jer je potrebno ugušiti svaku raspravu, pokopati legitimno pitanje pod hrpom politički korektnog žargona. Cilj je uništiti, ili barem odbaciti, samo pitanje moralnosti homoseksualnih praksi. Ono što mediji zapravo poručuju je da se svako protivljenje takvim praksama može javiti samo zbog iracionalnog straha - fobije. Drugim riječima, ne može postojati racionalno utemeljeno protivljenje homoseksualnim praksama. Svatko tko iznosi svoje razmišljanje o moralnosti nekog ponašanja, u ovom slučaju homoseksualnog čina, postaje kriv zbog "govora mržnje" i "poziva na diskriminacije", dvije optužbe od kojih se nemoguće obraniti i kojim optužitelji zapravo žele poručiti "ne zanima nas pitanje moralnost, radit ćemo što god želimo, a vas ćemo ušutkati".

Čitajući te članke, ono što svatko može primijetiti je činjenica da svi objašnjavaju kako je profesor Poljaković dao politički nekorektne izjave, ali nitko nije odgovorio i nitko nije objasnio što je činjenično nekorektno u ponuđenim argumentima. Mediji "šokirani" objašnjavaju kako su njegove izjave politički nekorektne i zbog toga je nužno ukloniti Poljakovića sa njegovog radnog mjesta. U tome su i uspjeli, ukoliko niste upoznati, profesor Poljaković je trenutno pod suspenzijom te mu je zabranjeno držati predavanja, (i smanjena mu je plaća), i koliko sam upoznat, trenutno se čeka konačna odluka koja može rezultirati i otkazom - otkazom jer je na jednoj tribini imao politički nekorektno izlaganje.

Nisam upoznat sa svim argumentima i izjavama profesora Poljakovića, ali jedne novine u naslovu iznose podatak kako je usporedio, govoreći o braku, homoseksualnost sa zoofilijom. Svima nam je jasno kako je taj argument politički nekorektan, ali moramo se zapitati je li taj argument i činjenično, odnosno logički nekorektan.

Usporedba "istospolnog braka" sa "zoofilnim brakom" je dosta česta, i zagovornici istospolnih brakova (pod uvjetom da su protiv zoofilnog braka) će reći da se radi samo o takozvanoj "slippery slope" zabludi – zabluda kada inzistirate da će X neizbježno dovesti do Y, ali kada takva nužna veza između X i Y nije utvrđena. Dakle protivnik argumenta tvrdi kako je Poljaković rekao nešto poput;
Ukoliko omogućimo brak (ili vezu) dvoje ljudi istog spola, onda ćemo za par godina dopustiti poligamiju i incest, a nakon toga je samo nebo granica – "brakovi" između ljudi i životinja, živih ljudi i tijela preminulih, i tko zna što još!
Takav argument se odbacuje jer je navodno paranoičan i neutemeljen, jer očito je da osoba koja se zalaže za "istospolni brak" može biti protiv ostalih navedenih stvari. Ali zapravo to nije argument kojeg je Poljaković dao. Koliko sam shvatio, on se ne oslanja na "slippery slope" argument, nego na reductio ad absurdum argument. Tu poziciju možemo opisati ovako;
Branitelji "istospolnih brakova" tvrde da je u braku doista važno samo da su partneri međusobno predani(I). Također tvrde kako je brak stvar konvencija i nije utemeljen u prirodnom poretku stvari tako da je na nama da odlučimo što je brak s obzirom na promjenjive standarde(II). No, s obzirom na prvu pretpostavku, ne postoji način da dosljedno isključite legitimnost poligamnih ili incestuoznih brakova; a s obzirom na drugu pretpostavku, ne postoji način na koji zagovornici mogu inzistirati, u principu, na temelju svog kriterija "predanja partnera" kako bi isključili "brakove" između ljudi i životinja, živih ljudi i tijela preminulih, ili bilo kojoj drugoj kombinaciji koju netko poželi prozvati "brakom". Može se uvijek tvrditi kako je kriterij "predanja" proizvoljan i podložan osporavanju kao i heteroseksualni kriterij. Ipak, branitelji "istospolnih brakova" također tvrde kako se protive tim drugim oblicima "brakova". Dakle, njihova pozicija je nekoherentna.
Branitelji "istospolnih brakova" mogu dati različite odgovore na ovakvu vrstu argumenata, ali ne mogu opravdano reći kako je dani argument stvar zablude; reductio ad absurdum je savršeno respektabilan oblik argumenta. (Dodatno, Poljaković može tvrditi kako će "istospolni brakovi" u praksi dovesti do drugačijih oblika "brakova", ali niti to ne bi bila "slippery slope" zabluda, jer reductio argument nudi razlog za razmišljanje kako će takve veze dovesti do drugih stvari.)

Dakle argument profesora Poljakovića je valjan i ispravan. Naravno, da argument i je nevaljan, to ne bi značilo da bi ga trebalo suspendirati sa radnog mjesta - svakodnevno slušamo naše "filozofe" koji po medijima daju nevaljale argumente o različitim pitanjima, neki od njih se tiču i zagovaranja "istospolnih brakova", pa se nitko ne buni kakvi to ljudi predaju filozofiju. (Moguće da profesor Poljaković nije predstavio argument u obliku kojeg sam ga ja ovdje izložio, ali da bi pokazali da je argument nevaljao nije dovoljno pokazati da postoji mogući oblik argumenta koji je nevaljao.)

Jedna od zamjerki koje sam čuo je da on kao jezikoslovac nema što komentirati politički korektne fenomene u društvu; kao što sam više puta pisao (Vokabular Ljevice, Lingvistički vandalizam i Homofobija, Politička Korektnost i jezik), vjerojatno najbitnije područje destruktivnog djelovanja političke korektnosti je jezik, što je posebno vidljivo po pitanju "braka", tako da zamjerke te vrste protiv njega nemaju previše snage.

***

Danas je rašireno (i u filozofiji i popularno) shvaćanje seksualnog ponašanja prema kojem bi se trebali voditi samo principom seksualne privlačnosti i principom sentimenta; Seksualna privlačnost koja je vrsta životinjske stvari u nama i sentiment koja je ljudska stvar. Iz takvog razmišljanja proizlazi relativno jednostavan argument kako su seksualna privlačnost i ljubav odrednice ljudske sreće i stoga ih treba konzumirati tamo gdje se iskreno (i s pristankom) osjećaju. Argument nema nikakve veze s obitelji, ili djecom; a s obzirom da nitko ne bira tko (ili što) će ga privlačiti, ima veze sa svakim oblikom odnosa u kojem postoji pristanak – što onda uključuje i različite oblike zajednica koje su, za sada, većini ljudi neprihvatljive.

Uvjeriti nekog u problematičnost takvog pristupa bi zahtijevalo jednu dulju raspravu, ali mislim da bi problematičnost suspenzije profesora Poljakovića (jer je postavio pitanja, odnosno ponudio argumente protiv moralnosti takvog pristupa) trebala biti očita, čak i onima koji se ne slažu s njime.


PS

Zatrovan političkom korektnošću moram reći kako sam naišao na određene izjave profesora Poljakovića sa kojima se ne slažem (ne čini mi se kao ispravan pristup problemu); sama prosudba moralnosti homoseksualnog čina nije vezana uz neke stvari o kojima je pisao tako da u taj dio ne bih ulazio. Za svaki slučaj, idem isprati usta sa čvarcima i velebitskim, kako bih spriječio daljnju infekciju političkom korektnošću.  

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove