subota, 21. lipnja 2014.

Što vjeruju konzervativci

Konzervativci vjeruju da se naši identiteti i vrijednosti oblikuju kroz naše odnose s drugim ljudima, a ne kroz naš odnos s državom. Naša prava i odgovornosti kao pojedinaca su informirana običajima koji su preživjela test vremena i koji su bili zaštićeni vladavinom prava. U suvremenim državama uloga Države je neminovno opsežna, ali konzervativci vjeruju da bi njen doseg uvijek trebao biti podložan promjeni. Stoga je vrijeme nanovo potvrditi fundamentalni aksiom konzervatizma, da država nije cilj nego sredstvo. Civilno društvo je cilj, a država je sredstvo koje ga štiti. Društveni svijet nastaje kroz slobodno udruživanje, ukorijenjeno u prijateljstvu i životu zajednice; A običaji i institucije koje cijenimo su nastale odozdo, "nevidljivom rukom" surađivanja. Rijetko su kada nametnute odozgo djelovanjem politike, a uloga politike je pomiriti naše razne ciljeve, a ne diktirati ih ili kontrolirati.

Konzervativci vjeruju u poštivanje slobode pojedinca te sporazuma, običaja i institucija koje proizlaze iz toga. Pravda znači osigurati da obveze koje nastaju prirodno između slobodnih i odgovornih agenata dobiju priznanje i zaštitu koja je potrebna. To ne znači da manje povlaštene članove društva treba prepustiti njihovoj sudbini; to znači da porezi koji se koriste za njihovo podržavanje treba pravedno odrediti i učinkovito rasporediti.

Prema mnogima na Ljevici ljudi posjeduju socijalna i ekonomska prava neovisno o tome kako su proveli svoje živote. Sve više ova "ljudska prava" nisu ograničena na negativne slobode, poput prava na život, tijelo i potragu za srećom, kao što ih zagovara američka deklaracija, nego uključuju pozitivna zahtjeve, poput prava na stanovanje, zdravstvenu skrb i socijalnu pomoć. Sve širi skup takvih prava određuju nacionali i internacionalni sudovi bez obzira na njihov trošak; a sve veća nepravda, i prema poštenim poreznim obveznicima i prema budućim generacijama koje moraju snositi troškove naše trenutne ekstravagancije, se opravdava u ime "socijalne pravde". Konzervativci vjeruju da je vrijeme povratka na prirodniji oblik pravde, koji nagrađuje odgovorno ponašanje i podupire slobodne sporazume o kojima ovisi zdravo civilno društvo.




Scruton u nastavku članka navodi što zagovaraju konzervativci u Britaniji, prenosim nekoliko točki;
* Civilno društvo ovisi o zajedničkoj odanosti i teritorijalnom zakonu, a to nije moguće postići ili zadržati bez granica. Stoga je potrebno kontrolirati imigraciju. [...]

* Kao vjernici u civilno društvo konzervativci moraju štiti institucije i običaje koji pretvaraju ljudske životinje u odgovorne građane. Naše je društvo tolerantno, u kojem je sloboda proširena za različite religije, svjetonazore i oblike života. Ali kao što je Locke tvrdio prije tri stoljeća, sloboda je ugrožena zbog dozvole(licence): sloboda je utemeljena na osobnoj odgovornosti i poštovanju drugih, a dozvola je način iskorištavanja drugih zbog čisto osobnih probitaka. Stoga sloboda ovisi o vrijednosti koje štite pojedince od kaotičnih osobnih života, koje njeguju integritet doma usprkos mnogim opasnostima koje mu prijete. Konzervativna politika treba nagraditi stabilna domaćinstva. Ne smije nagrađivati, kroz sustav socijalne skrbi, neodgovornost koja je postala toliko raširena. Moramo štiti djecu od predatorske kulture koja je narasla kroz internet, i moramo se pokušati uhvatiti u koštac s pornografijom, i stavom prema ljudskim vezama koji je njen rezultat.

* Moramo postaviti okoliš, krajobraz, i nastanjene zajednice naše nacije kao prioritet vlade. Konzervatizam je filozofija nasljeđivanja i očuvanja; ne rasipa resurse nego ih čuva i uvećava. Politiku zaštite okoliša treba spasiti od lažne ekspertize dizača panike i manipulacije aktivista s vrha. Ispravno shvaćena, zaštita okoliša nije ljevičarska nego konzervativna bitka.

* Državi ne smijemo dopustiti da zatoči djelovanje civilnog društva. Kroz kvazi-nevladine urede i službena tijela Država je uvećana pod liberalnom vladom do točke gutanja privatnih inicijativa i iskrivljivanja davno uspostavljenih dobrotvornih instinkata naših građana, nepropisno koristeći novac poreznih obveznika da se stvore dobrotvorne organizacije (koje služe poput lutaka na koncima) i kvazi-nevladine udruge koje lobiraju za ljevičarske programe. Civilno društvo je potrebno osloboditi od regulacija i činovništva koje otežavaju volontiranje.

* Oslobađanje civilnog društva mora ići ruku pod ruku s ohrabrivanjem malih poduzeća i ekonomskih inicijativa. Regulacije zbog kojih je ljudima teško pomoći svojim susjedima također im otežavaju da pomognu sami sebi. U tom smislu poziv na ograničavanje države je aktualan kao što je uvijek i bio. Ljevičarski mislioci često karikiraju konzervativnu poziciju, kao onu koja zagovara slobodno tržište pod svaku cijenu, uvodeći konkurenciju i motiv profita čak u najsvetije oblasti života zajednice. Međutim, Adam Smith i David Hume su razjasnili kako samo tržište, koje je jedino poznato rješenje na probleme ekonomske koordinacije, ovisi o vrsti moralnog poretka koji nastaje odozdo, kada ljudi preuzimaju odgovornost za vlastite života, uče poštivati svoje sporazume i živjeti u pravdi i milosrđu sa svojim susjedima.  

* Obrazovanje mora odražavati istinske interese buduće generacije. Konzervativna politika stoga mora osloboditi obrazovanje od svih ne-edukacijskih svrha kojima je podvrgnuto, tako da škole, fakulteti i sveučilišta mogu ponuditi prilike prikladne za potrebe djece. Trebamo osloboditi škole od birokrata i ponovno stvoriti obrazovanje kao ugovor između učitelja i roditelja djeteta. Postoji veliko znanje kod starijih ljudi, potrebno im je olakšati ulazak u pozicije podučavanje kako bi prenijeli svoje znanje onima koji ga žele steći.

* Konzervativci trebaju zagovarati politiku kulture koja utvrđuje našu nacionalnu baštinu i vrijednosti. Takva politika treba upoznati ljudi ove države s institucijama, tradicijama i dostignućima na koje se trebaju ponositi. Moramo promijeniti smjer kulture, udaljiti se od samoklevetanja i okrenuti veseloj i uvjerenoj afirmaciji nacionalne ideje.

Tih deset principa se čine jednostavo zdravorazumskim, i imali bi podršku velike većine ljudi kada bi im se objasnili. Došlo je vrijeme da konzervativna stranka to prepozna, da usvoji ta načela kao svoje poruke, i da tu poruku pouzdano predstavi ljudima.


PS

Može li se na konzervatizam u Hrvatskoj primijeniti neki od principa? Ne samo da može, nego bih rekao i mora.

Naravno, imamo drugačiju tradiciju od britanske, ali slični problemi su prisutni i kod nas. Očuvanje okoliša su preuzeli ljevičari sa svojim rješenjima; različiti kvazi-autonomni nevladini uredi, organizacije i udruge promoviraju programe vlade; naprednjačko zarobljavanje kulture, birokracija guši poslovanje i društvo, škole preuzimaju različite ne-edukacijske svrhe, predanje sve više ovlasti centralnim planerima itd.

Ne možemo se pozvati na dugu tradiciju privatnog vlasništva i slobodnog udruživanja, ali možemo prepoznati njihovu vrijednost i povezati ih s društvenim vrijednostima koje još uvijek postoje i koje je vrijedno očuvati. (Kao što sam već više puta spomenuo, konzervativci se u Hrvatskoj ne bave konzerviranjem trenutne situacije, a vjerojatno bi ispravno bilo promatrati većinu prošlog stoljeća kao promašeni naprednjački eksperiment koji nije ispunio svoja očekivanja pa se potrebno posvetiti drugim vrijednostima.)

Definiranje konzervatizma u Hrvatskoj nije lagan zadatak, i neće se svi složiti koje to točno vrijednosti promovira, ali ohrabruje pojava različitih inicijativa koje se, svaka u svom području, uspješno suprostavljaju i brane konzervativne vrijednosti. Njihov utjecaj ne mora nužno biti politički u užem smislu te riječi, dovoljno je da budu prisutne i da šire svoje ideje.

Konzervatizam je nažalost teško pretvoriti u slogan. Ljevičarsko obećanje zemaljskog raja može nam se činiti privlačnim čak i kada retrospektivno čitamo najave revolucija, ali kada pogledamo što su te revolucije u stvarnosti donijele shvatimo da iza tih riječi ne stoji ništa. Možda naši naprednjaci imaju nejasnu ideju egalitarizma i liberacije od različitih normi, ali njihov plan je jednostavno uništiti stvari koje im se ne sviđaju i prepustiti budućnosti da se dogodi. (Bez da pritom pokazuju ikakvu svijet o tome što omogućuje uspješno funkcioniranje i očuvanje društva.)

Iako je imigracija izazov koji nam tek slijedi, mislim da nam razmišljanje o njoj pomaže shvatiti zašto konzervatizam treba promatrati sveobuhvatno. Odnosno, ono što želim reći, ne možete konzervatizam svesti na oslabljeni libertarijanizam - konzervatizam ima širu poruku od ekonomskih tema, i pitanja slobode. (Što ćete reći o vrijednostima društva jednom imigrantu koji se odlučio nastaniti u Hrvatskoj i tu pronaći svoj dom? Mislim da jasno da ta poruka mora biti šira i da se mora odnositi na različite aspekte života.)

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana