Još par razmišljanja iz Feserove recenzije Rosebergove knjige. Izvorna verzija teksta - Reading Rosenberg, Part VII.
Dolazimo i do
Rosenbergova razmišljanja o moralnosti. Zbog dosljednosti, prema
Rosenbergu, scijentizam podrazumijeva nihilizam. Rosenberg voljno
naglašava da to nije ista stvar poput moralnog relativizma ili
moralnog skepticizma. Ne radi se o tvrdnji da je moralna istina
relativna, ili da je stvarna, ali nespoznatljiva. Ne radi se niti o
tvrdnji da je sve moralno dopušteno. Radi se o puno radikalnijoj i
uznemirujućoj tvrdnji od navedenih stavova. Nihilizam, kako ga
Rosenberg shvaća, je stav da uopće ne postoji takvo što poput
"moralno dopuštenog" ili "moralno zabranjenog"
jer prema njegovu scijentizmu, ne postoji intrinzična vrijednost u
svijetu kakva je nužna da bi moralnost bila razumljiva. Moralnost –
ne samo zdravorazumska ili tradicionalna moralnost, ne samo
religiozna moralnost, nego sva moralnost, moralnost kao takva,
uključujući bilo koju navodno sekularnu, liberalnu, permisivnu
moralnost – je dakle iluzija.
Rosenberg
zapisuje:
Ima jedna loša vijest koja predstavlja problem scijentizmu. Moramo priznati (barem sebi) da mnoga pitanja u kojima želimo "točan" odgovor nemaju takav. To su pitanja o moralnosti istraživanja matičnih stanica, ili pobačaju ili pozitivnoj diskriminaciji ili istospolnom braku ili našim obvezama prema slijedećim generacijama. Mnogi prosvijećeni ljudi, uključujući mnoge znanstvenike, misle da razumni ljudi mogu u konačnici pronaći točne odgovore na takva pitanje. Nažalost, ispostavit će se da je jedino moguće pronaći odgovore koji vam se sviđaju. Isto vrijedi za one koji se ne slažu s vama. Stvarni moralni sukobi mogu se završiti na različite načine: glasovanjem, dekretom, zamorom uključenih, silom primjera koji mijenjaju društvene norme; Ali nikada ih ne možete razriješiti tako što ćete pronaći ispravan odgovor.
Za Rosenberga,
dosljedni naturalist nema što moralizirati o rasizmu, seksizmu,
socijalnoj pravdi, gay pravima, pravima životinja ili čemu već.
Ako je scijentizam točan, pozivanje na egalitarne liberalne moralne
premise je podjednako besmislene kao pozivanje na prirodni zakon ili
Deset Zapovijedi. Liberal može promovirati određena ponašanja
i obeshrabrivati druga, ali nema temelja da smatra kako je njegova
pozicija pravednija ili moralno superiorna poziciji njegova
konzervativna suparnika. Kada se radi o pitanjima vrijednosti,
liberal i konzervativac imaju različite preference i to je to. [...]
Prema tome
[izostavio sam veliki dio posta] moderni ateizam teži kao
nihilizmu, ne zbog samog odbacivanja Boga, nego zato što je obično
utemeljen u scijentizmu.
Dakle u toj
mjeri je Rosenberg u pravu: Ako prihvatite scijentizam, onda ste
predani nihilizmu, makar vi to ne shvaćali. Pogreška je što on
misli da nam je uopće dao dobar razlog da prihvatimo scijentizam.
[...]
***
Feser nastavlja;
Dublji problem je
vidjeti kako bilo koje moralno uvjerenje može uopće preživjeti
napuštanje vjerovanja u slobodnu volju i sebstvo. Rosenbergova
pozicija se svodi na to da će ljudi uvijek prihvaćati;
1. Trebaš biti ljubazan prema ljudima.
Iako prema njemu
također moraju prihvatiti sljedeće;
2. Ideja da bi ti ili itko drugi "morao" učiniti išta je pogrešna, uostalom uopće niti nemaš izbora, i zapravo niti ne postojiš "ti".
Ali (1) i (2) su nespojivi, i svatko
tko je u stanju shvatiti obje tvrdnje je također u stanju vidjeti
kako su nespojive. Ipak, Rosenberg nas uvjerava da ih većina ljudi
može prihvatiti. I to je puno razboritije i znanstvenije od
religioznih uvjerenja koje Rosenberg odbacuje kao obično
priželjkivanje ([wishful thinking])?
***
Kao i uvijek s
Rosenbergom, stvar postaje još gora. Središnje mjesto u njegovu
razmišljanju imaju sljedeće tvrdnje o epistemološkim implikacijama
Darwinizma:
Postoji puno dokaza da prirodna selekcija nije jako dobra u izabiranju istinitih vjerovanja, posebno znanstvenih. Prirodna selekcija je oblikovala naš mozak da traži priče s radnjom. Rezultat toga je, kao što smo u prvom poglavlju diskutirali, najveća prepreka traženju istine o stvarnosti. Poteškoće koje čak i ateisti imaju u razumijevanju i prihvaćanju ispravnih odgovara na trajna pitanja, pokazuje nam značajnu mjeru u kojoj je prirodna selekcija opstruirala točna uvjerenja o stvarnosti.
Prirodna selekcija ponekad odabire lažna uvjerenja, a ponekad odabire protiv stjecanja točnih uvjerenja. Ponekad odabire norme koje odbacujemo kao moralno pogrešne. Prema tome, ne radi se o procesu koji nam pruža ono što smatramo ispravnim moralnim uvjerenjima.
Izgleda da problem
nije očit Rosenbergu, ali vjerujem da je očit svima drugima: ako
"prirodna selekcija nije jako dobra u izabiranju istinitih
vjerovanja, posebno znanstvenih" i ako "ponekad
odabire lažna uvjerenja, a ponekad odabire protiv stjecanja točnih
uvjerenja.", onda kako možemo biti uvjereni u to da su
znanost i scijentizam točni? Na kraju krajeva, Rosenberg će vas
prvi uvjeravati kako je njegov mozak, i mozak svih znanstvenika,
oblikovan prirodnom selekcijom, baš kao i mozgovi religioznih
vjernika. Baveći se filozofijom i znanošću, on i znanstvenici
koriste se oskudnim kapacitetima koje im je oblikovala prirodna
selekcija. Ako nas ti kapaciteti vjerojatno vode u zabludu kada
govorimo o religiji, moralnosti, slobodnoj volji, jastvu, svijesti,
smislu itd. Kako možemo biti sigurni da nas opet ne vode u zabludu
kada razvijamo i testiramo znanstvene teorije, i pišemo filozofske
knjige koje brane scijentizam?[...]
Ukratko,
Rosenbergova pozicija je nesuvisla zbrka; zapravo smo tek započeli
sa shvaćanjem koliko je nesuvisla. Zašto se onda toliko baviti
njome? Zato što je Rosenberg u pravu kada kaže: Ako prihvatite
scijentizam, ne možete dosljedno izbjeći također prihvatiti
njegove glavne, eliminacijske zaključke. Ali ako i nakon tog uvida
prihvaćate scijentizam, onda nisu samo mišljenja religioznih
vjernika ta koja su "zasnovana na vjeri".
PS
Prenio sam samo
mali dio posta, ali dovoljno da se naglase neki problemi. Problemi
koji mi se, inače, čine očitima. (Ponavljam link na izvorni post
Reading Rosenberg, Part VII za one koji žele pročitati.)
Oni koji
zagovaraju scijentizam često govore o različitim vrijednostima, ali
prema scijentizmu nikakve vrijednosti ne postoje, ne postoji moral,
sve je stvar iluzije, priželjkivanja. Zašto nisu u stanju to prepoznati?
Inače, kao što
Feser primjećuje u izostavljenom dijelu posta, Rosenberg spominje
nešto što nalikuje Plantinginom evolucijskom argumentu protiv naturalizma.
