utorak, 10. lipnja 2014.

Hayek i scijentizam

Friedrich Hayek objavio je svoje posljednje djelo pod nazivom The Fatal Conceit (1988), ali u njemu nije pokušao ponoviti svoja ekonomska razmišljanja i poznatu povezanost ekonomskog kolektivizma i političke tiranije nego se pokušao pozabaviti najfundamentalnijim pitanjima čovječanstva: temeljem i očuvanjem naše civilizacije. U nastavku prenosim neka razmišljanja iz članka God, Hayek and the Conceit of Reason, autora Jonathana Neumanna.
Pod civilizacijom, Hayek je mislio na "produženi poredak ljudske suradnje", također poznato (pogrešno) kao kapitalizam. Prema Hayeku, taj poredak, i konkretnije, tradicionalni moral na kojeg se oslanja, omogućen je nečim drugim od ljudskog instinkta i razuma. Sama fatalna uobraženost je, objašnjava on, pretjerana vjera u razum, utemeljena na pogrešnoj i opasnoj ideji da mi možemo konsturirati ono što zapravo moramo naslijedili ili naučiti. Ta uobraženost je fatalna jer rezultira u kolapsu društva i povratku divljačkim instinktima. Umjesto toga, moralnost leži između instinkta i razuma, a "učenje kako se ponašati je više izvor nego rezultat uvida, razuma i shvaćanja".

Za razliku od njegovih ekonomskih i političkih filozofija, Hayekova moralna filozofija je manje poznata iako je tvorila kulminaciju njegova životnog rada. Njegova kritika razuma je temeljita, ali njegovo vlastito shvaćanje tradicionalnog morala ima nedostataka, i čini se da se s time slagao.

Hayek smatra da centralizirajući impuls suvremene zapadne političke ekonomije proizlazi iz "pretpostavljenog racionalizma" kojeg on naziva "scijentizam" ili "konstruktivizam", i koji izražava "duh vremena". Ta pretpostavka je produkt "litanije pogrešaka", koju on pokušava razmrsiti i prokazati. Navodi četiri osnovna filozofska pojma koja su, tijekom nekoliko stotina godina, formirali osnovu takvog razmišljanja: racionalizam koji negira dostupnost vjerovanja utemeljenih na bilo čemu osim iskustvu i rezoniranju; empiricizam koji smatra da su sve izjave koje tvrde da izražavaju spoznaju ograničena na one čije opravdanje ovisi o iskustvu; pozitivizam koji je definiran kao stav da je svaka istinska spoznaja znanstvena, u smislu koegzistencije i sukcesije vidljivih fenomena; i utilitarizam koji "smatra da je užitak i bol svih na koje utječe akcija kriterij njene ispravnosti".

Hayek tvrdi da "u takvim definicijama, pronalazimo poprilično eksplicitno ... deklaraciju vjere u modernu znanost i filozofiju znanosti, i njihovu deklaraciju rata protiv moralne tradicije", zato što "vodeće moralne tradicije koje su stvorila i koje stvaraju našu kulturu... ne možete opravdati na takve načine".

Da pojasnimo, Hayek iščitava iz tih definicija nekoliko povezanih pretpostavki koje imaju kritičari tradicionalnog morala: da je nerazumno slijediti ono što ne možete opravdati znanstveno ili dokazati promatranjem; da je nerazumno slijediti ono što ne razumijete; da je nerazumno slijediti određeni smjer osim ako je njegov cilj potpuno određen unaprijed; i da je nerazumno činiti išta, ne samo ako efekti toga nisu potpuno jasni unaprijed, nego i ako nisu potpuno vidljivi i – što se tiče utilitarizma – smatrani korisnim. Osim toga, kada je moral utemeljen na razumu, onda slijedi da ono što je nerazumno također postaje moralno sumnjivo.

Problemi s ovim pristupima, objašnjava Hayek, je što ne pokazuju nikakvu svijest da mogu postojati ograničenja naše spoznaje ili razuma u određenim područjima; ne smatraju da je dio zadatka znanosti otkriti te granice; i ne pokazuju nikakvu radoznalost kako je prošireni poredak zapravo nastao, kako je održavan i koje mogu biti posljedice potkopavanja ili uništavanja tih tradicija koje su ga stvorile i koje ga održavaju.

Veza između konstruktivističkog racionalizma ( izgradnje morala od nule) i socijalističke misli, prema Hayeku, je ta što oboje proizlaze iz shvaćanja poretka kao aranžmana i kontrole na temelju akumulacije svih činjenica. Ali, kao što je Hayek ranije pokazao u svom eseju "The Use of Knowledge in Society", prošireni poredak nije mogao biti takav poredak, jer je akumulacija svih potrebnih činjenica jednostavno nemoguća. Slično tome, tvrdi on, prakse tradicionalnog morala ne samo da neispunjavaju, nego niti ne mogu ispunjavati, zahtjeve ili kriterije koje zahtijeva scijentizam. Stoga su nužno "nerazumne" i "neznanstvene". Hayek navodi da to nije "novost" jer je David Hume prije više stoljeća zaključio da "pravila morala nisu zaključci našeg razuma".

To ne vrijedi samo za tradicionalne moralnosti (uključujući Boga, seks, obitelji i – posebno zanimljivo Hayeku – privatno vlasništvo, ušteđevinu, razmjenu, poštenje, točnost i ugovor), nego vrijedi i za "bilo koji mogući moralni kodeks, uključujući svaki kojeg socijalist može ikada osmisliti." Stoga ako bi nastavili tim opasnim putom – kao što "sve verzije scijentizma preporučaju" uskoro bi se "vratili na razinu divljaka koji vjeruju samo svojim instinktima". Dakle nijedna rasprava o moralu ne može se legitimno baviti znanstvenim opravdanjem zato što to nije moguće dostići, stoga se ništa ne može dobiti - ali se sve može izgubiti.

Međutim, uspostavivši granice razuma pri konstruiranju morala, Hayek skreće sa svog puta. [...]

***
Još prenosim zaključni dio članka;
[...] Ipak, pita se, ako blagotvorni efekti moralnosti nisu bili poznati unaprijed, odakle potječe moral? I kako je moral izdržao unatoč protivljenju instinkta i, u novije vrijeme, nasrtaja razuma? "Tu dolazimo do religije."

Sviđalo se to nama ili ne, zapisuje Hayek, "dugujemo postojanost određenih praksi i civilizaciju koja je njihov rezultat, vjerovanjima koja nisu točna – ili provjerljiva ili dokaziva – u istom smislu kao što su to znanstvene izjave." Poput drugih, on nije "spreman prihvatiti antropomorfno poimanje osobnog božanstva", ali "prerani gubitak onoga što smatramo nečinjeničnim uvjerenjima bi lišilo čovječanstvo moćne podrške u dugom razvoju proširenog poretka kojeg danas uživamo." Gubitak tih vjerovanja bi stvorio"velike poteškoće", stoga "čak i agnostik mora priznati da dugujemo naš moral, i ... ne samo našu civilizaciju nego same naše živote, prihvaćanju takvih znanstveno nepoželjnih činjeničnih tvrdnji."

Međutim, ta priznanja predstavljaju daljnju poteškoću. Hayek cijeni ulogu monoteističkih religija (i onih koje podržavaju privatno vlasništvo) u održavanju naše civilizacije, i on prepoznaje da, baš kao što današnji stručnjaci ne mogu konstruirati moral sa spoznajom njegovih efekata, tako ni te religije nisu mogle biti osnovne od strane urotničke elite kao neka plemenita laž ili opijum masa; Ali nije voljan napraviti vjerni korak i shvatiti te religije (i moralne sustave koje ispovijedaju) na njihovu terenu. Čini se da dijeli Napelonov sentiment da; "ne vidim u religiji misterij Utjelovljenja, nego misterij društvenog poretka."

To oklijevanje znači da Hayek savjetuju suvremenom društvu da cijeni ograničenja znanja, a čovjeku savjetuje da slijedi zakone moralnosti koji su uvelike utemeljene na religioznim idejama u koje nije potrebno vjerovati. No, zašto bi to čovjek trebao činiti? Čini se kako Hayek može ponuditi samo poznati odgovor da je tradicionalni moral jedini način na koji znamo da civilizacija može potrajati. Ali implikacija je da bi čovjek trebao potisnuti nagon (i mogućnost neposrednog užitka) ili zanemariti razum samo kako bi ostavio civilizaciju sljedećoj generaciji. Hayek je svjestan nedostatak takvog nenadahnjujućeg obrazloženja i čini se da nije zadovoljan.

"Dugo sam oklijevao trebam li umetnuti tu osobnu bilješku ovdje," zapisuje Hayek, misleći na te primjedbe o religiji. Objašnjava da ih je odlučio zapisati jer čuti te argumente od "agnostika" može ohrabriti religiozne ljude da "slijede one zaključke koje dijelimo."

Hayek je proveo svoj život zalažući se za slobodu čovjeka, a The Fatal Conceit je njegov posljednji doprinos tome. Međutim, pitanje je kako bi čovjek onda trebao koristiti tu slobodu. I to je pitanje koje Hayek nije bio u stanju odgovoriti jer nije mogao prijeći prag vjere. Ipak, prepoznao je, u svojim posljednjim objavljenim riječima, da o "tom pitanju može ovisit opstanak naše civilizacije"


PS

Zanimljiva razmišljanja koja sjajno opisuju probleme na koje nailaze konzervativci. Konzervativac ne vjeruje da možemo sami konstruirati sve što nam je potrebno – moral, običaje, pravila - da bi vodili svoje živote i živjeli s drugima, sklon je promatrati društvo kao ugovor između preminulih i nerođenih - nasljeđujemo ono što sami ne možemo stvoriti, i prenosimo to sljedećoj generaciji.

Naravno, naprednjak će potpuno odbaciti takvu ideju, on ima svoj veliki mozak i u stanju je konstruirati sve što želi i kada to želi, posljedica nema, ili su pozitivne jer ih je sve predvidio i konstruirao je dobar sustav. Drugi riječima, naprednjak zahtijeva objašnjenje u obliku u kojem ga konzervativac nije u stanju dati, konzervativac ne vjeruje u ono što naprednjak zahtijeva; mogućnost takvog konstruiranja društva.

(Inače, govorim o konzervatizmu kao takvom, naravno da će se mnogi konzervativci uz sam konzervatizam oslanjati na određenu moralnu teoriju, religiju... Zapravo, drugi dio članka pokazuje da sama Hayek-Burkeova pretpostavka nije dovoljna - nešto o tome u postu Konzervativci i tradicija. Možemo mi prepoznati vrijednost nekih normi u društvu, ali zašto bi ih se držali? Vjerujem da mnogi, ili barem neki, prepoznaju vrijednost tradicionalnih seksualnih normi, njihovu važnost za prijenos socijalnog kapitala sljedećoj generaciji, ali zašto bi se netko suzdržavao, zašto ne djelovati po svojim instinktima? Zašto se žrtvovati kada možemo raditi što god želimo? Uostalom, nije teško uvjeriti sebe da baš ono što radimo ima dobre posljedice i donosi užitak svima uključenima. )

Ukoliko ste naprednjak sada možete uzviknuti, "Aha, znao sam, konzervativci su protiv razuma". Ali to nije ono što Hayek opisuje, on govori da takva promišljanja imaju svoja ograničenja, odnosno da je iracionalno tvrditi da takva ograničenja ne postoje; a ako vas zanima koji je problem s razmišljanjem i konstruiranjem društva možete pogledati primjere iz 20. stoljeća. (Nesumnjivo da su mnogi od pokretača popularnih pokreta bili inteligentni, da ih je vodio razum, da su stvarali nova i bolja društva oslobođena predrasuda, tradicije i praznovjerja; Ipak, rezultati nisu pohvalni – i to ne samo zbog broja mrtvih, nego zbog novonastalog ljudskog stanja.)

Moram spomenuti, s obzirom da su mi to istaknuli kada sam prošli put pisao o Hayeku u kontekstu konzervatizma, da se Hayek nije smatrao konzervativcem. Objavio sam više postova o njemu, vidi kategoriju Hayek, posebno citat Zlostavljanje razuma, i povezani Burkeov citat O Tradiciji i Miješanju u ono što ne razumijemo. S obzirom da je to sve povezano sa scijentizmom vidi scijentizam kategoriju, posebno Zaslijepljeni Scijentizmom.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana