četvrtak, 19. lipnja 2014.

TV Intervjui sa Scrutonom o konzervatizmu

U nastavku prenosim Scrutonov razgovor u emisiji Sun News. (Scruton je gostovao u Kanadi jer se održavala konferencija o njegovu radu - Thinking the sacred with Roger Scruton.) Intervju je općenito o konzervatizmu; preporučam da ga pogledate -The meaning of conservatism - jer ne prenosim precizne citate.
Voditelj: Kažete da su anarhizam i socijalizam vjerovanja, ali konzervatizam je filozofija? Koja je razlika?

R. Scruton: Ono što mislim pod time, konzervativci imaju stav prema svijetu, nemaju nužno sustav vjerovanja koji im daje doktrinu koju mogu nametati drugima i pokušavati sistematizirati svijet prema svojim željama. To je način... odgovor koji promatra svijet kao nešto dragocjeno, mi smo ovdje ne da uništimo stvari i sve prenamijenimo na svoju sliku nego upravo suprotno, da otkrijemo što je dobro i pokušamo to očuvati.

V: Koja je razlika između konzervatizma i libertarijanstva? Mislim da sam ja pola-pola. Što bi konzervativac rekao primjerice o korištenju droga ili prostituciji, a libertarijanac se ne bi složio i zašto?

RS: Libertarijanci vjeruju da je ultimativna vrijednost sloboda, sloboda pojedinca. Sve je potrebno opravdati u terminima toga; a sve što se upliće u tu slobodu pojedinca nije samo pogrešno nego... politički treba izbjegavati, nelegitimno je. Činjenica da se ljudi upuštaju u određene aktivnosti, drogiranje ili prostituciju, ako to čine slobodno, i nitko nije natjeran, onda se političari nemaju pravo uplitati. Konzervativac, s druge strane, bi rekao; Ne, politika nije samo izolirani stroj koji osigurava ljudsku slobodu, nego je svojevrsni čuvar ljudskog društva ... da ovisimo o našim političarima i zakonodavcima da zadrže u postojanju socijalni poredak koji smo naslijedili. Naravno da se mora mijenjati, mora se prilagoditi okolnostima koje se mijenjaju, svi prihvaćamo to, ali jednostavno osloboditi ljude od dobro poznatih moralnih ograničenja bez ikakvog obzira koje će biti posljedice nije nešto što bi političar trebao raditi.

V: Pročitao sam jedan od vaših sažetaka konzervatizama, mislim da sam to vidio na twitteru; "Konzervativci pokušavaju očuvati socijalni kapital od radikalne promjene", je li to dobar sažetak. Da konzervativci pokušavaju zaštiti svoje veze i odnose od vanjskih utjecaja?

RS: Da, točno je, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na broj znakova. Rekao bih da je ideja socijalnog kapitala jako važna, dolazimo na svijet i nasljeđujemo različite stvari. I taj kapitala nam omogućuje da se suočavamo sa vrlo kompleksnim situacijama u kojima se moderni ljudi nalaze, bez da sve moraju sami nanovo osmišljavati. Znamo da su naši preci kroz mnoge generacije eksperimentirali sa stvarima, pokušavali i ne uspijevali, prolazili su kroz katastrofe; ali ima i mnogih uspjeha. Naš pravni sustav, i naše društvene institucije, preživjele su jer su uspješne. Pomažu nam da reguliramo svoje živote na način koji nam omogućuje da se razmnožavamo i pronalazimo vlastitu sreću. To je mislim važno.

V: Čini mi se da ljevica voli ideju novosti, sve mlado, sve što se rješava starog... Mao Ce-tung je bio najgori u tome, želio se riješiti starog i uvesti novo. Kako to da svaka generacija želi uništiti... Koliko shvaćam vi sami ste bili radikal u hipi sceni 60-tima, je li to točno? I kao ste to nadvladali?

RS: Zapravo nisam bio neki radikal, a reći ću vam što me izliječilo. Bilo je to kada sam bio mladić, od nekih 21 godinu, bio sam u Parizu za vrijeme tzv. ulične revolucije 1969. Tada sam prepoznao upravo ono što se spomenuli, da mladi ljudi koji demonstriraju na ulici ispod mog prozora, na svome umu imaju uništavanje stvari, ali nemaju pojma čime će ih zamijeniti. Naravno da je lako uništiti, jako je teško stvoriti. Stvaramo sporo i kroz generacije, i to me potpuno obratilo... vidjevši tu nekontroliranu želju, pohotu za uništavanjem među svojom generacijom. Jednostavno mi se činilo da ukoliko krenemo tim smjerom ništa neće ostati.

V: Slažem se da kod mladih ljudi postoji impuls rješavanja starog, je li to samo psihološka reakcija na vlastite roditelje. Možda to pogoni ovu odraslu djecu... želite se pobuniti protiv roditelja kada ste djeca, ali kada ste u tridesetima i četrdesetima onda se okrećete protiv svijeta, banaka, policije...

RS: Naravno, u ljudskoj je prirodni pobuniti se protiv roditelja, protiv neposrednog naslijeđa, jer to je način oslobađanja od obitelji, odlazak u svijet i preuzimanje odgovornosti za sebe, za ono što jeste i što činite. Mislim da je pozitivna stvar u ljudskoj prirodi, da svi to imamo, želju da se oslobodimo. Ali također imamo drugu želju,a to je pronaći novi dom, i da popravimo štetu koju smo učinili, i da nastavimo rad kojeg su učinili naši roditelji prije nego što smo otkrili da nam se oni ne sviđaju. To je prirodni proces kroz kojeg svi mi prolazimo, ali ljudi ostanu zatočeni u toj adolescentnoj fazi, u toj fazi uništavanja, jer to je tako lako, lako je uništavati stvari i pozivati se na vlastitu superiornu moralnu prirodu jer to radite.

V: ... Je li ikada postojalo vrijeme u povijesti kada nije postojao taj poriv uništavanja prošlosti?

RS: Mislim da je uvijek bilo ljudi koji su željeli radikalne stvari, ali je također uvijek u prošlosti postojala norma. ... u obrazovanju, u svim našim institucijama koje su naslijeđene, ljudi su osjećali da je njihova prva dužnost poštivati te stvari. Mogli ste naravno eksperimentirati, ali morate podučiti mlade stvarima koje su naslijedili, a koje nisu u stanju stvoriti za sebe, kao što ih učite jezik. Ne možete izmisliti jezik za sebe, sve te riječi, gramatiku, i književnost koja ide uz njega, i shvaćanje svijeta koje ide uz nju. To je nešto što se nasljeđivalo iz generaciju u generaciju. Uz puno truda; i ako mislite da možemo to nanovo izmisliti za sebe, zavaravate se.

[...] Još par minuta intervjua možete poslušati na već spomenutom linku.

***
Drugi intervju - Roger Scruton on The Bolt Report. (Prilikom gostovanja u Australiji održao je i predavanje Liberty & Democracy in Western Civilisation) Tematika intervjua je nešto konkretnija, ljevica (u medijima) i sloboda govora.
Preskočit ćemo uvod, voditelj pita: I zašto je toliko novinara ljevičara?

RS: Zato što je puno lakše biti protiv stvari nego za. Da bi bili protiv nečega, morate samo pokazati na nedostatke, i onda reći mi želimo alternativu. Ne morate definirati alternativu. Ali ako branite postojeće stvari onda ste u puno težoj situaciji, a novinarima je to teško; upoznati se s poviješću, upoznati se s onime što se dogodilo kada su ljudi pokušali živjeti bez pravnog poretka kojeg su naslijedili itd.

V: A i pretpostavljam da je to dosadnije, i nije neka priča...

RS: Da, upravo tako, bitno je uzbuđenje.

V: Postoji li neki razlog zašto je ljevica posebno jaka u državnim medijima?

RS: Zanimljivo je to pitanje. Mislim da će općenito državni zaposlenici očito biti skloniji zagovarati raširenu Državu nego manju, tako da su skloniji braniti političare kojima je zadatak financirati ljude iz centralne vlasti. To objašnjava jedan dio, ali nije samo to. Mislim da ukoliko želite stvoriti karijeru u nekoj velikoj instituciji poput BBC-a, morate se istaknuti, a puno lakše se istaknuti ako ste nepristojni prema stvarima i naglašavate svoje neslaganje nego ako pokazujete da prihvaćate nešto.

Ostatak intervjua na već spomenutom linku.

***

Višestruko kvalitetniji razgovor sa Scrutonom, iz 1980-ih, o britanskom konzervatizmu - Realities: British Conservatism kojeg bih svakako preporučio, nešto je duži - otprilike traje pola sata - ali donosi pronicljive odgovore na različita pitanja vezana uz konzervatizam. Ukoliko želite shvatiti, ili nekome prenijeti, ideje konzervatizma ovo je sjajan početak tako da je vrijedno poslušati. (O Progresu, intelektualcima, Thatcher, demokraciji...)

Također je nedavno dao radio intervju za serijal Ideas - Scrutinizing Roger Scruton. Razgovor je nešto osobniji, možda je uvod malo dosadniji, ali ima zanimljivih razmišljanja o različitim temama. Nažalost, iako zanimljivo, često nije jasno za što se  točno Scruton zalaže, ili se barem ja ne slažem s nekim stvarima. (Ne pratim baš Ideas, ali sjećam se da sam slušao razgovore istog novinara s Reneom Girardom, i Ivanom Illichem - mislim da taj nije online nego sam pronašao negdje za preuzimanje.)
 
Još jedan nedavni intervju, za abc - The Philosopher's Zone. (Bavi se njegovim filozofskim radom.)


PS

Naravno, kada govorimo o konzervatizmu, ne govorimo o očuvanja onih institucija koje su osmišljene upravo za poticanje različitih reformi. Danas bi možda bilo točnije reći da su konzervativci oni koji su za ukidanje velikog broja programa i za utvrđivanje one kulture koja je uvelike zapostavljena. Ipak, mislim da izraz konzervatizam opisuje nešto bitno i nešto što možemo prepoznati iako možda nije lako definirati.

vidi kategoriju konzervatizam
_____

Iako u postovima koji se bave konzervatizmom ne mislim konkretno na pitanja vezana uz Crkvu (izuzetak ovdje), mislim da su određena razmišljanja vezana uz konzervatizam (nasljeđivanje onoga što ne možemo sami osmisliti, pažljive promjene, višegeneracijsko oblikovanje itd.) posebno relevantna za mnoge stvari u Crkvi, primjerice liturgijska pitanja i slično.  

(Pitanja ortodoksije i heterodoksije, unatoč onome što mediji propagiraju, nemaju stroge veze s -američkom - političkom podjelom na liberale i konzervativce, ili kulturnom podjelom na tradicionaliste i progresivce - ovakvi kulturni i politički pojmovi se miješaju, i sam to često radim. Inače, različite osobe koje mediji hvale kao "liberalne" ili "progresivne" katolike nisu nikakvi katolici.)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove