srijeda, 4. lipnja 2014.

Na krivoj strani logike

O sve popularnijem argumentu "na pravoj/krivoj strani povijesti" već sam pisao ovdje. Ipak, treba napomenuti još neke stvari.


U zadnje vrijeme možemo čuti kako su oni koji ne razmišljaju poput naprednjaka "na krivoj strani povijesti". Zapravo, najbrži način prepoznavanja na koga ste naišli je korištenje takvih izraza. "Uključivost", "jednakost", "diskriminacija","mržnja", optužbe za "izme" i "fobije" te čitav niz drugih emotivnih izraza bez ikakvog kognitivnog značenja siguran su znak da ste naišli na prosvijećenog naprednjaka. Radi se o njihovom zaštitnom znaku kojeg ostavljaju, kao što je to činio Zorro, u javnom prostoru i zastrašuju neistomišljenike.

Ima li išta bolje od takve brze injekcije samopouzdanja? Čak i statističke analize pokazuju nagli porast korištenje izraza kroz posljednje godine. Živimo u vrijeme plitkog rezoniranja, ubacite par popularnih izraza u svoje slogane i jamačno ćete uvjeriti - ako je to dobar izraz – nekoga.

Dakle, koji je problem s takvom arogancijom i retoričkim trijumfalizmom? I kako uopće odgovoriti na nešto što uopće niti nije argument? Možda bi jedna mirnija analiza mogla pomoći.

Za početak, iritantna nije samo presamouvjerena poruka; "tako i tako ćeš izgubiti, zašto se odmah ne predaš?" (mi znamo budućnost, bolje ti je da ušutiš itd.) - nego je izraz i filozofski odbojan zbog marksističkog prizvuka. Ideja iza fraze je da se povijest kreće unaprijed određenim, nepromjenjivim putem. Marx je, preuzevši od Hegela, popularizirao ideju da je protivljenje neizbježnom socijalizmu jednostavno anti-intelektualno i anti-znanstveno. Napredak povijesti je znanstveno spoznatljiv, reći će marksisti, i stoga ne trebamo slušati one koji prigovaraju našem programu. Totalitarni sustavi 20. stoljeća su kasnije iskoristili takvo razmišljanje za opravdanje rješavanja milijuna ljudi koji se nisu slagali.

Možda naši naprednjaci nisu posudili ideju od Marxa i Hegela nego se jednostavno vode, svjesno ili nesvjesno, vigovskom tendencijom u povijesti koja poručuje da svijet napreduje prema neizbježnoj pobjedi "socijalne prosvijećenosti". Drugim riječima, smjer povijesti je zacrtan i kreće se baš kako naprednjacima paše.

***

Kako konzervativac može odgovoriti na sve to?

Naravno, može tvrditi da je on taj koji je na "pravoj strani povijesti" - ali zašto bi to bilo bitno? Dovoljno je pokazati da je liberalizam pogrešan, zašto bi konzervativac koristio takve naprednjačke fraze. Fraza sugerira da se povijest kreće u određenom smjeru i da taj smjer opravdava tendenciju događaja, ali kako činjenica određenog pomaka opravdava taj pomak? Da se vratimo na primjer neizbježnog socijalizma; zašto bi činjenica sve utjecajnijeg socijalizma opravdavala taj socijalizam?

Konzervativca zanima tko je u pravu, a ne tko je "na pravoj strani povijesti" – ideja u koju ionako ne vjeruje; nema potrebe da usvaja i koristi naprednjačke samoreferencirajuće epitete i fraze. Jezik je bitan. Žargon nikome ne pomaže. Točnije, ne pomaže istini. Kao što C.S. Lewis zapisuje u  
The Screwtape Letters, savjet starog demona mladome Wormwoodu;
"Žargon, a ne rasprava, je tvoj najbolji saveznik. Nemoj trošiti vrijeme pokušavajući ga uvjeriti kako je filozofija materijalizma točna. Uvjeri ga da je snažna, potpuna i hrabra – da se radi o filozofiji budućnosti. ... Problem s uvjeravanjem je što se tada sve preseli na područje neprijatelja. On također može uvjeravati. ... Samim činom raspravljanja probuđuješ razum kod pacijenta, a jednom kada ga probudiš tko može predvidjeti rezultat?"
Ipak, probajmo analizirati što bi fraza "na pravoj strani povijesti" značila kada bi pokušali iščitati argument iz nje. Prva mogućnost; tvrdi se da će uskoro većina ljudi, možda i svi, imati takav stav. Ali još jednom, kakve to veze ima s istinitošću stava? Mišljenje većine nije relevantno za istinu, radi se o logičkoj pogrešci apeliranja na razmišljanje većine (ad populom).

Druga mogućnost je da se pokušava tvrditi kako će se uskoro pokazati da je takvo razmišljanje točno. Ali to je ista stvar kao i tvrdnja da je takvo razmišljanje sada točno, odnosno radi se o pretpostavljanju onoga o čemu i raspravljamo. Konzervativac se ne slaže da će se u budućnost pokazati istinitost stava, isto kao što se ne slaže da je takvo razmišljanje danas točno. Dakle, još jednom se radi o logičkoj pogrešci, pretpostavljanju zaključka (petitio principii).

Postoji li neka druga interpretacija fraze? Teško je vidjeti koja bi to bila. Možda ju je moguće smisleno iskoristiti kao dio nekog drugog argumenta, ali sama za sebe predstavlja običnu logičku pogrešku, odnosno, možemo reći da argument pokazuje kako su naprednjaci na "pogrešnoj strani logike".

***

Za kraj, što s kršćanima, trebaju li se oni bojati "suda povijesti"?

S obzirom da svakodnevno možemo slušati kako je kršćansko učenje, primjerice o braku kao konjugalnom zajedništvu muža i žene, zastarjelo, retrogradno, neosjetljivo, bezosjećajno, uskogrudno, zadrto - čak i puno mržnje, nije teško zamisliti društvo u kojem će kršćani osjećati posljedice ukoliko odbijaju zlo zvati dobrim, a dobro zlim.  

Postoje sile koje nam govore da je njihova pobjeda neizbježna, upozoravaju nas da su kršćani na "krivoj strani povijesti", govore nam da će nas slijedeće generacije osuđivati. Ali ideja "suda povijesti" je sekularistički uzaludni, besmisleni, beznadni i patetični pokušaj zamjenjivanja suda Svemoćnog Boga. Pogansko božanstvo povijesti nije naš Bog. Bog je naš Bog. Povijest nam ne sudi. Bog nam sudi.

Za kršćanina je bitno da je na strani Istine.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana