subota, 14. lipnja 2014.

Haldane o Tomi i Thomasu

U nastavku prenosim dio Haldenove recenzije Nagelove knjige Mind and Cosmos. Izvorna verzija recenzije A Tale of Two Thomases;
[...] Rasprava između konzervativaca i liberala o statusu moralnosti imaju rijetko primijećenu povezanost sa suvremenim sporovima oko evolucijske teorije ljudske prirode i sa širim neslaganjem između neo-darwinista i zagovornika teističke ideje da život u kozmosu nosi dokaze da je produkt uma.


Prilikom raspravljanja oko evolucije i kreacije, bilo je mnogo konfuzije, često namjerne, oko znanstvenih, teoloških i filozofskih ideja. Unatoč svome imenu, "znanstveni naturalizam" je metafizička doktrina, a ne empirijska teorija, koja smatra van dokaza, da je podrijetlo svemira, svijeta, i svog života, sadašnjeg i prošlog, potpuno objasnjivo u terminima fizikalnog procesa, uključujući nasumičinu genetsku mutaciji, nasljeđivanje i prirodnu selekciju.

Takvo razmišljanjem je očito nespojivo s religioznim vjerovanjem da je svemir stvoren i da ljudska bića imaju posebnu duhovnu narav. Znanstvenih dokaza evolucije vrsta, i zajedničkog podrijetla, ima u izobilju, ali su također neovisni o pitanju podrijetla svemira i nastanka života, neovisni su po pitanjima imaju li ljudska bića umove ili duše. Konačno podrijetlo svemira i materijalnosti, ili čovječanstva, pripadaju metafizici. Stoga su tvrdnje "znanstvenog naturalizma", ili skraćeno "naturalizma", nadišle strogu znanost i ušle u sferu metafizike.

S druge strane, ako je svemir, kao što teist tvrdi, uređena kreacija, onda dio tog poretka može predstavljati osnovu za prirodni zakon koji se sastoji od vrijednosti i principa koji su povezani s ljudskim dobrom, kao što je to Rorty rekao; "struktura ljudske egzistencije, koja može služiti kao točka moralne reference." Ova naizgled apstraktna spekulacija oblikuje naše razmišljanje o vrijednostima i etici.

Što s uvjerljivošću naturalizma? Taj kompozit empirijske teorije i naturalističke metafizike već je kritiziran na znanstvenim i filozofskim temeljima, odvojeno od religioznih interesa koji se obično povezuju s takvom kritikom. Neki se pitaju je li prošlo dovoljno vremena za toliki broj modifikacija potrebnih za raznolikost i kompleksnost kojoj svjedočimo u svijetu.

Pitanje podrijetla života je još veće. S obzirom da evolucija pretpostavlja biološku reprodukciju, sama evolucija nije u stanju dati njeno objašnjenje, a pokušaj da je se objasni kao razvoj iz primitivne kvazi-replikacije suočava se s izazovima koji ili pritajeno uvode reprodukciju ili ne uspijevaju objasniti prijelaz.

Takvi problemi su privukli dosta pažnje kod filozofa, ali mnogi su oprezni da ih ne optuže zbog simpatije prema "inteligentnom dizajnu" i drugim "neprijateljima" znanosti. To ukazuje na razinu intelektualnog nasilništva kojeg treba imenovati, i upravo to je učinio ugledni američki filozof Thomas Nagel u svojoj knjizi Mind and Cosmos. [...]

***

Nagel pokušava opisati "kako je to" vidjeti, čuti, misliti, biti, itd. Proučavanje mozga može otkriti samo objektivne činjenice, ne prirodu subjektivnog iskustva. Postoji praznina između objekta odnosno mozga i subjekta odnosno osobe, potonje se ne može reducirati ni objašnjavalački ni metafizički na prvo. Moždani procesi su podložni fizikalnim uzrocima, ali misli su podložne logici. Isto tako, kretanje je podložno fizikalnim ograničenjima, ali akcije su podložne moralnim ograničenjima. U svakom slučaju, postoji stvarnost koju ne možete objasniti materijalno. Nagel je dovoljno naturalist da misli kako je svijest, rezoniranje i reagiranje na vrijednosti ovisno o tjelesnoj strukturi, ali nije dovoljno naturalist da bi mislio kako je navedeno jednostavno fizikalni fenomen.

Ne iznenađuje što on sumnja da neo-darwinizam može objasniti postojanje svjesnih, racionalnih i moralnih bića. Smatra da subjektivitet bića nasljeđuje u njihovoj animalnosti, što znači da sam život mora sadržavati faktore koji mogu dovesti do nematerijalnih moći. Ne mogu nastati iz čisto fizikalno-kemijskih interakcija. Stoga knjiga ima podnaslov: Zašto je materijalističko neo-darwinovsko poimanje prirode gotovo sigurno pogrešno. .

To predstavlja potpuni izazov za kulturni i intelektualni status quo. Nagel je svjestan da će svako propitivanje evolucijskog naturalizma biti smatrano, među sekularistima, kao vrsta nelojanosti: Nudi nadu i ohrabrenje opoziciji, kreacionistima, inteligentim dizajnerima, religioznim filozofima, i svim ostalima koji spominju Boga-i-moral. Spreman je podnijeti takvu kritiku i izgrditi sekulariste zbog njihovog nasilništva prema zagovornicima inteligentnog dizajna i drugim racionalnih skeptika, koje hvali zbog njihova propitkivanja adekvatnosti evolucijskog naturalizma. No, vjerojatno ga također zabavlja i pomisao na razočarenje kada religiozni čitatelji otkriju da se i dalje protivi teističkom objašnjenju uma, razuma i vrijednosti.[...]
***

Iako su filozofi i drugi obnovili interes za argumente dizajna, takvi argumenti se pozivaju na kozmološko ugađanje ili na ireducibilnu bakterijsku kompleksnost. Argument kakvog daje Akvinski je zapostavljen zato što ljudi pretpostavljaju da ga je potkopala evolucijska teorija, ali njegov argument je potpuno kompatibilan s empirijskim dokazima specijacije, zajedničkog podrijetla i genetičkog nasljeđivanja. Naravno, u sukobu je s naturalizmom, ali adekvatnost, zapravo razumljivost, naturalizma je ono o čemu raspravljamo. Mislim da je vrijeme da preispitamo Tomin peti put.

Tri razmatranja. Prvo, za razliku od poznatog argumenta dizajna Wiliama Paleya te "ireducibilne kompleksnosti" Michaela Behea i drugih, Tomin argument se ne oslanja na tvrdnju o strukturalnom odnosu dijelova unutar organa nego je općenit. Drugo, argument prepoznaje funkcionalnu organizaciju i usmjerenost-cilju aktivnost kroz raspon prirode, a ne samo kod samo-usmjerenih racionalnih životinja, stoga se preklapa s rješenjem kojeg Nagel preferira. I treće, primjena principa da najviši učinak mora biti prisutan u svom uzroku ili uzrocima implicira da proces razvoja koji je doveo do racionalnih bića mora sadržavati razum i znanje.

Uzrok obdaren znanjem i inteligencijom prema kojem su sve prirodne stvari usmjerene svojim ciljevima dolazi blizu zaključka da je kozmos efekt onoga što možemo nazvati "transcendentni ciljni agent." Teističko razmatranje nudi mogućnost ujedinjavanja subjektivnog i objektivnog za kojim traga Nagel. Prema takvom razmatranju svijet izranja iz, i usmjeren je prema, stvarnosti koja je svoj učinak i svoj finalni uzrok. Takav realizam ima mjesta za različite perspektive, subsumirajući ih unutar nečega transcendentnog kroz ideju zajedničke točke aktivnosti ili kognitivnog fokusa, odnosno Boga. [...]


PS

S obzirom da sam prenio mali dio recenzije, i da možda niste upoznati s onime što Nagel pokušava i općenito s njegovim kritičarima, moram ukratko reći par stvari; Nagel smatra da poimanje materije kakvim operiramo u fizikalnim znanosti predstavlja apstrakciju koja ne obuhvaća sva stvarna svojstva materije - stoga nemamo niti zadovoljavajuće objašnjenje uma i svijesti. Ili još jednostavnije, Nagel prepoznaje da naturalizam ne nudi, i da u ovom obliku ne može nuditi, objašnjenje poznatih problema. Inače, on odbacuje i teističko objašnjenje svijeta - o tome sam objavio nešto ovdje. Dakle, mogli bi reći da Nagel traži "treći put". (Zapravo se vraća svojevrsnom teleološkom shvaćanju svijeta što bi ga trebalo odvesti prema zaključcima koje očito nije spreman prihvatiti, ali to sad nije bitno.)

Halden ističe bitne distinkcije; Prvo, Nagel ne govori o samoj evoluciji, znanstvenoj teoriji koju prihvaća, nego govori o naturalističkoj evoluciji odnosno naturalizmu, dakle to je teorija koja nije znanstvena nego predstavlja različite metafizičke dodatke koji sa samom znanošću nemaju veze. (Postoje ljudi koji namjerno miješaju znanost i filozofiju, odnosno ubacuju svoje metafizičke dodatke kako bi im priskrbili autoritet znanosti, često s određenim političkim ciljem.)

Drugo, oštre kritike i napade koje je doživio – s obzirom da je podnaslov knjige "Zašto je materijalističko neo-darwinovsko poimanje prirode gotovo sigurno pogrešno" možete pretpostaviti kako je knjiga dočekana u mnogim krugovima – potaknute su ispolitiziranom atmosferom. Nagel, kritizirajući "svoje", ohrabruje neprijatelja u američkim kulturnim ratovima. Ukoliko je naturalizam točan onda to ima implikacije na moral, odnosno politiku i kulturu,a sekularisti neće mirno promatrati dok se on upušta u preispitivanje njihovih vrijednosti.

Treće, mnogi od onih koji glasno i samouvjereno, iz sekularne perspektive, izjavljuju besmislice da je teizam nespojiv s evolucijom, ili da evolucija nužno vodi do ateizma i slično; također misle da je Tomin Peti Put isti poput Paleyeva argumenta, ali tomisti općenito neće biti nimalo impresionirani Paleyem. (Haldane spominje Peti Put jer bi mu mogao dati odgovore koje traži. Odnosno misli da bi se Nagel, nakon što je pokazao nedostatnost materijalizma, trebao oterastiti teofobije i okrenuti teističkim rješenjima - ili sam barem ja tako shvatio tu sugestiju.) vidi post: Ojačava li Darwinizam Tomističke dokaze?

No, Nagel mi nije toliko zanimljiv, prenio sam Haldaneova razmišjanja jer ističe stvari povezane s evolucijom koje je potrebno istaknuti, neovisno o stvarima kojima se bavi Nagel.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana