Visokopozicionirani prelat američke Crkve kaže da trebamo slušati priče ljudi koji su, kako ću ja reći a on neće, svoje živote usredotočili na sodomiju. To moramo učiniti, kaže on, prije nego što prosudimo o njima.
Naravno, kao što bi mu mogao reći svatko upoznat s moralnom teologijom ili filozofijom, moramo razlikovati između osoba i djela. Bog jedini vidi u srce. Mi sudimo o djelima i kategorijama djela; trajna dispozicija osobe je druga stvar.
Što se tiče srca, tko će od nas pouzdano reći da poznaje svoje? Srce je čovječje zlo od mladosti njegove. To nije nešto što ja kažem. Bog tako kaže u Knjizi Postanka. Grešan čovjek je češće sentimentalan nego strog, sklon opravdavanju grijeha drugih ljudi pod uvjetom da i oni zauzvrat opravdavaju njegove.
Što se tiče priča, svi ih imamo, svi mi grešnici. Prelat ne objašnjava zašto bismo trebali poštivati priče koje pričaju sodomiti, ali ne i priče koje pričaju preljubnici, pornografi, voajeri, zavodnici, bigamisti, silovatelji, pederasti i dobri stari bludnici prema iskonskom putu prirode, bilo da vjeruju da su zaljubljeni, ili su samo student i djevojka koji traže noćnu utjehu od samoće, samo kako bi se probudili usamljeniji no ikada.
Zar oni nemaju svoje priče? I zašto bismo se ograničili na jednu podskupinu jedne podskupine grešnika? Što je s lažljivcima, pljačkašima, bogohulnicima, izdajicama, pronevjeriteljima, klevetnicima, piromanima, nasilnicima, rasipnicima, klevetnicima, proždrljivcima, licemjerima, kamatarima, ubojicama u naletu strasti, ratnim huškačima, aborcionistima i ubojicama? Siguran sam da imaju priče.
Zašto bih vjerovao priči koju sodomit priča o sebi, bilo više ili manje nego što vjerujem preljubniku, pornografu, voajeru, zavodniku, bigamistu, silovatelju, pederastu ili neoženjenom paru iz ulice koji su jedno dijete možda ugušili u maternici, a drugo donijeli u svijet izvan bračne luke koju su mu mogli lako pružiti, budući da su mu dužni po pravima?
Zašto bih se klanjao u čast nekome tko mi govori kako njegov grijeh uopće nije grijeh? Ako sam iskren prema sebi, znam koliko mogu biti veličanstveno kreativan kada moram smisliti opravdanja za pogrešku koju sam učinio.
I uglavnom ta opravdanja dolaze odjevena u priče. Priča vas uvodi u svijet prije nego što se snađete i lako možete sudjelovati u vlastitoj manipulaciji, bilo da pletete priču kao gazu oko sebe kako biste sakrili istinu od vlastitih očiju ili netko drugi plete priču kako bi vas uvukao u nju.
U srcu svakog grijeha, na kraju krajeva, leži laž. Sjedi kao sjeme otrova. Ono radi svoj posao bez obzira što tko o njemu mislio, a ako ga njegujete i zalijevate svojim sentimentalnim suzama, može izrasti u prilično bujno i rastuće stablo.
Razmislimo o tome. Čovjek koji je ubio svoju ženu i njezinog ljubavnika govori sebi laž, da su oni to zaslužili i da je bio uhvaćen u bijesu - dok je zapravo dio njega bio zadovoljan što ih je otkrio, kako bi se mogao prepustiti svojoj osveti.
Pronevjeritelj kaže da je ono što je bilo tuđe stvarno pripadalo njemu, jer nije bio dovoljno plaćen, ili zato što mu je novac više trebao, a ionako nikome neće nedostajati. [...]
Bogohulnik kaže da nema Boga. On laže. Bludnik svojim tijelom govori: "U potpunosti se predajem tebi i djetetu koje možemo začeti." On laže. Prevarant kaže da su budale stvorene da ih se vara. On laže. Ratni huškač kaže da brani svoju zemlju. On laže. Sodomit kaže da muškarac nije stvoren za ženu, a žena nije stvorena za muškarca. On, kao i drugi, zna bolje, ali neće priznati. On laže.
Ali ne znamo li barem kakvi su naši osjećaji? Ne, ne znamo. Nikada nismo pouzdani suci u vlastitom slučaju. Zamišljale su da su zaljubljene, dok su samo dokoličarile - tako Johnsonova Nekayah, u Rasselasu, govori o djevojkama u obitelji koje posjećuje kako bi otkrila tajnu istinski sretnog života.
U međuvremenu smo namjerno slijepi za loš primjer koji drugima dajemo. Svaki grešnik koji javno slavi svoj grijeh postavlja zamku na put svojih bližnjih. Opet, ovo je istina bez obzira o kojem je grijehu riječ.
Ipak, gdje je u naše vrijeme položena većina zamki, ako ne u području seksualnih odnosa? Zašto prelat neće učiti iz ruševina oko nas?
Anthony Esolen, Telling Us a Story
PS
Vidi ranije postove; Pakaluk o "Ekumenizmu načina življenja", Zašto toliko govoriti o (isto)spolnosti?, Što je tako posebno kod seksa?, Osam kćeri pohote, Znate li tko ste u priči o Isusu i grešnicima?, Zagovaranje grijeha, Može li se mrziti grijeh, ali ne i grešnika? itd.
