U dokumentu "Neka pitanja vezana s enciklikom HV" Jordan Kuničić odgovara na pitanja koja su mu postavljali (drugi svećenici) vezano uz encikliku Humanae vitae.
Iako je sama tema bitna (o njoj je objavio više članaka), upozorenja koja daje ne tiču se samo nje;
***
Jedno pitanje; "Kada biste vi profesori bili više na terenu te morali ispovijedati bračne drugove, blaže bi sudili o tim pitanjima, te nebiste zastupali tako neelastične teorije – piše jedan s terena.
Vidiš brate, i Ivan Krstitelj se našao na terenu. I bio mu je teren vrlo hrapav. Morao je stvoriti sud o postupku Herodovu. Ovaj je želio imati ženu svog braka Filipa. Teška situacija zar ne? Prkositi moćnom tiraninu nije lako. A ipak je Ivanov odgovor bio neelastičan, zar ne? Jednostavno: "Nije dopušteno." Rezultat? Glava na pladnju... mučeništvo... slava pred Bogom i pred ljudima. Nije isto? Ali je slično, a dokazivanje po sličnosti dopušteno i korisno.
Sjetite se da smo svi mi radnici na području vjere i morala. Rješenja što ljudima pružamo ne uzimamo prvotno ni mjerodavno iz psihologije, ni iz sociologije, niti iz demografije, ne nego iz Objave, iz naravnog zakona i iz učiteljstva Crkve. Usvojiti kao dopuštenu izravnu kontracepciju ili frustiranje sposobnosti rađanja novog života, može ponekad biti ekspeditivno s biološke, psihološke, demografske ili sociološke strane, dakle sa strane nekog popustljivog pastorala, ali takvo rješenje nije u skladu ni s cjelovitim ni s vjersko-moralnim gledanjem na čovjeka i njegovu sudbinu (HV br.7). Vjera i moral su faktori spremanja nadživota, a ne apsolutizirane bilo koje prirodne znanosti ili svedene na posve autonomne pokrajne.
I treba razlikovati metodu od samog sadržaja pristupa penitentu. [...]
Razumijmo čovjeka, da potpuno, ali to ne znači da odobrimo sve što on čini. I sebe razumijemo, ali nemojmo se opravdavati, niti odobravati sve što mi radimo, jer nemamo prava spasavati duše ako umanjujemo spasonosnu Kristovnu nauku ili otkazujemo vjernost Crkvi te iznevjerujemo predanu misiju naučavanja autentične misli Vrhovnog crkvenog učitelja. Jesi li pročitao Uputu naših biskupa. Oni upozoravaju da je kriva metoda ako se teologija pretvara u sociologiju. Recimo izravnije: u psihologiju, demografiju ili slično.
***
Pitanje: Kako treba prosuditi mišljenje onih teologa koji govore da se može čak i savjetovati bračnim drugovima, kada im je teško živjeti u spolnoj suzdržljivosti a imaju razloga da se ne opterećuju novim porodom, da svjesno i izravno uzmu antikoncepijska sredstva, npr. pilule?
Ne vidim kako se kod tih teologa može govoriti o neodgovornom neznanju jer je očito da je svjesno antikoncepcijsko postupanje, ma kako razlozi izgledali "časni i ozbiljni" u sebi nečasno, nedopušteno, te nikada ne smije postati "predmetom svjesnog čina".
Znamo, osim toga, da savjetnik spada u pozitivne suuzročnike u zlu djelu. On uzima na sebe dio odgovornosti, možda i svu odgovornost, jer penitent ispovjedniku vjeruje, misli da mu svećenik govori u ime Kristovo, u suglasju s crkvenim učiteljstvom. Ispovjednik, dakle uzima na sebe svu odgovornost. A ne može se ispričavati da ako misle neki teolozi, jer ni privatni teolozi ni pojedine biskupske konferencije nisu u tome mjerodavne. Tekst je enciklike vrlo jasan. Tko ne želi vidjeti što pišete, pa izvrće i sam tekst, taj neka uredi to stanje svoje savjesti s Bogom. Zbog čega pak Crkva trpi takva naučavanja, ne spada na mene da o tome sudim. Možda uistinu zato "da ih Duh Sveti prosvijetli i sami dođu do ispravna tumačenje i iskrene poslušnosti Papi".
[...] Mislim da i ispovjednici imaju svojih grijeha, pa da im nije uputno na sebe gomilati još i tuđe grijehe.
Reći da se penitentima može savjetovati da učine što je u sebi nečasno i to jer se ne mogu suzdržati, znači patrocinirati grijeh ili barem slabo kreposno raspoloženje. Kao što krepost ne smije nikome pasti na teret, tako grijeh nikome ne smije dati prava. Krepost ne smije biti na štetu, grijeh ne može biti u prilog počiniocu. Pa ni samo materijalni grijeh. Pio XI izrekao je najradikalniju osudu protiv svih onih koji bi, pa i samo "zlonamjerno šuteći", naveli druge na krivo mnijenje da se bračni čin može naumice lišiti "svoje prirodne sposobnosti". Takve on poziva da promisle kako će vrhovnome sucu za izdajstvo polagati strogi račun (Casti Connubii).
Kako će pojedini pisci, ispovijednici, propovjednici, teološki psci i sl. umiriti svoju savjest, to neka sami vide. Jedno je sigurno: protiv tako jasno izražene nauke Pavla VI, u kontinuitetu s naučavanjem Crkve, ne može biti priziva ni na koga. Ne opravdava ih neodgovorno neznanje, jer je posrijedi njihovo neispravno gledište, raspoloženje, osjećaj, a takvo se stanje popravlja sviješću, samoodgojem, vjernošću i poslušnošću.
PS
Ranije sam objavio postove povezane tematike; vidi kategoriju kontracepcija, O djelovanju u dobroj namjeri (i slijeđenju vlastite savjesti) – G.E.M. Anscombe itd.
---
Za kraj upozororenje iz rada;
"Suverene su riječi Pija XI kojima izjavljuje: tko bi druge naveo na protivno postupanje ili bi to postupanje odobravao, ili bi – ako je ispovjednik – zlonamjerno šutio, neka zna "da će vrhovnome sucu, Bogu, za to izdajstvo svoje službe polagati strog račun".
---
"Čovječa je psihologija takva da čovjek ono što je nepoželjno ne podnosi ni vidjeti, a što je za njega poželjno zamišlja gdje ono i ne opstoji". (J.K.)
