Redovnik nije nespolno biće. Nije ni redovnica. Ako ih cijela jedan samostanska literatura uspoređuje s anđelima, posrijedi je metafora. Kastrati su na dvoru, ne u samostanu. Psiholog je suglasan i odmah pomišlja na slučajeve neuroze. Nema dvojbe. Čak i na osjećaj nezadovoljstva svojim životnim okolnostima. Zašto ne? No kada gledam našeg redovnika kako prekopava zemlju, pjeva psalme, pokazuje vragolasto lice čak u svojoj strogoći, kako da se moja naklonost ne okrene njegovoj tako gostoljubivoj neurozi, prema njegovu tako nezadovoljnom prijateljstvu, radije nego prema psihološkom zdravlju koje je samo fetiš novog licemjerja? Za moju naklonosti postoji još jedan razlog. Držim da redovnik ozbiljuje pravo, jedino seksualno oslobođenje.
Redovnički život oslobađa bračni život. Prvo, on potvrđuje, svojim suzdržavanjem da genitalna aktivnost u čovjeka nije puki determinizam kao u drugih životinja. Paul Rosoeur u tom smislu piše: "Štrajk glađu je nesumnjivo rijetko iskustvo koje pravo otkriva ljudsku narav naših potreba, kao što, u nekom određenom smislu, čistoća (redovnička ili koja druga) uspostavlja seksualnost kao ljudsku seksualnost." Stvarna mogućnost posvemašnjeg suzdržavanja, u redovničkom životu, prema mišljenju mene, oženjenog čovjeka, objašnjava područje spolnosti ako je ljudska, a to znači izabrana aktivnost. Čak me potiče na "periodično suzdržavanje" koje obnavlja moje tijelo kao što ugar obnavlja tlo.
Drugo, on omogućuje slobodniji izbor braka jer ostavlja mogućnost drugačijeg stanja. [...]
Treće, redovnički život priječi bračnom paru da popusti dvostrukoj napasti uzmaka i okrenutosti vanjštini. [...]
PS
Postoje protestanti (i razni drugi) koji smatraju da je celibat neprirodan jer podrazumijeva neupuštanje u odnose, ali ako je takav život pogrešan, onda je pogrešan i život svih onih koji (još) nisu u braku. I svih onih koji više nisu u braku (udovci itd.); i onih koji su u braku, ali u određenom periodu se ne upuštaju...
Podsjetio me Hadjadj na razmišljanje jednog britanskog katolika koji slično primjećuje da su i monogamija i celibat pobjeda nad impulsima. Čednost je vrlina koja postoji i u braku i van braka. Život svećenika (i monaha) pokazuje -svim- ljudima što je moguće ostvariti.
PPS
Prenesenom Hadjadjovu razmišljanju prethodni jedna "provokativnija" prispodoba. (Prije obraćenja i "mirnog" obiteljskog života je živio život "moderne" sekularne osobe kakvog nam promoviraju mediji tako da govori iz "iskustva"). Izaziva one koji se predaju raznim željama;
"Zato, s obzirom na to, preporučujem je kao praksu, tako rijetku u naše dane. Dobre stvari nestaju. Mlade koji se razbacuju lascivnim iskustvima, iskušavateljima svih poza, znatiželjnima u vezi sa svim nastranostima, ljubiteljima latinskih izreka, konspirativnim tonom znam postaviti pitanje: "No, jeste li pokušali s pollutio nocturna?" Gledaju me začuđeno. Izraz njihova lica daje naslutiti da je posrijedi divlji nemoral, dostojan cara Tiberija, o tome se govori samo ispod glasa u ekskluzivnim klubovima."
